…Sada, kad su božićno-novogodišnji blagdani ispred nas, nemoguće je ne spomenuti ili osjetiti da se neki od nas i nisu baš previše nazabavljali prošle godine, tj. da su od svih tih “partija za ekipu” ostale neke čudne i prazne uspomene.

Naime, ono što hoću reći je da smo u ovom ludom dobu prekomjernog materijalizma, šopingholije iliti konzumerizma i svih ostalih nepoželjnih -izama shvatili da je današnji način zabavljanja daleko od onoga kakav je nekad bio i da je stvarno i iskreno druženje daleko iza nas.

Svi smo se nekako otuđili, uvukli u sebe, zatvorili vrata i zabili se u naše male privatne svjetove. I tako ćemo se osjećati, više-manje, i ovoga Božića. A čak i kad on konačno pokuca na naša vrata, opet ćemo se praviti kako nam je super, kako uživamo u društvu poznatih i nepoznatih ljudi itd. A zapravo samo sebe zavaravamo.

U trenucima kad sam i sām razmišljao o besmislenosti ovog našeg života i našoj ulozi u ovom poremećenom svijetu, u najtežim i najdepresivnijim trenucima; okrenuo sam se duhovnosti i njezinim stavovima o životu. Naravno to ne znači da sam odjednom postao jako religiozan (zapravo se ne smatram religioznim, ne idem na misu, ne čitam Bibliju ili liturgijske knjige ako to ne želim, ne radim više-manje ništa što rade “veliki vjernici”), zapravo smatram da je religija organizirana institucija koju je stvorio čovjek a ne Bog. Sve “svete” knjige napisali su ljudi – mudraci, proroci, filozofi, bez ili uz pomoć Božje providnosti ili providnosti “više sile” ako vam je tako draže.

Ukratko, dok sam prije nekoliko godina živio kao klošar i beskućnik, nisam imao što drugo raditi nego čitati knjige koje su me barem na kratko odvele dalje od tadašnje fizičke bijede, od tog kaosa i ludila u kojem sam živio. I iz tih kvalitetnih duhovnih knjiga (napominjem svima onima koji ne znaju da je duhovnost sasvim nešto drugo od religije, i da na žalost, s njom danas ima jako malo povezanosti), zaista sam mogao naučiti mnogo o ovom svijetu, ali još i više o onome što mi je bilo najmanje poznato, a to sam bio ja.

Od mnogobrojnih knjiga koje sam tada pročitao ili samo prelistao, posebno bih vam preporučio dvije. Jedna se zove “Prodor u slobodu” a napisao ju je veliki indijski učenjak Jiddu Krishnamurti. Neću vam ništa reći o njoj, osim da vam je toplo preporučam ako ste i sami u nekoj privatnoj potrazi za odgovorima u svojem životu. O drugoj knjizi sam vam već pisao, a ona se zove “Tao Te Ching” kineskog filozofa i mudraca Lao Tze-a.

jiddu

Također, za one kojima više odgovara kombinacija duhovnih tematika i pričā pisanih u beletrističkom duhu, da pročitaju sjajnu knjigu “Inicijacija” Elisabeth Haich. Osim ove tri knjige, preporučam vam da posjetite svoje lokalne knjižnice (ili knjižare, ako imate novaca) i potražite u online katalogu lokalnih knjižnica (kao npr. ovdje kod mene u Zagrebu) knjige nakladničke kuće CID-Nova i njihovu krasnu Biblioteku Tragovi, koja ima u knjižničnom katalogu više od sto naslova duhovne i ine tematike. A radi se o vrlo kvalitetnim i svjetski poznatim knjigama, barem kad govorimo o svijetu duhovnosti i ezoterije.

Oglasi