…Što je to život?
Što ga definira?
Kako nastaje?

…Ova vrlo teška pitanja mučila su sve najveće filozofe, biologe, teologe, ezoterike; općenito sve one koji su se bavili ovim problemom još od početka ljudske civilizacije. Iako danas posjedujemo vrhunsku tehnologiju i živimo u tako naprednom dobu  (kako volimo svakodnevno isticati) još uvijek smo zakinuti za mnoge odgovore od velike važnosti za budućnost ove civilizacije.

Da bi pokušali dati suvisli odgovor na pitanje što je to život, možda bi trebali krenuti iz suprotnog smjera, i zapitati se što to nije život. Znam, sada ćete vjerojatno početi ponavljati ono što su vas naučili na satu biologije; što su to živa bića, a što nežive stvari. Ne budite papagaji već probajte razmišljati svojom glavom. Unatoč činjenici da sam i sam prošao takav obrazovni sustav i da su nam usadili u glave već poznate biološke aksiome, iliti pravila, a ona kažu da je svako živo biće ono koje raste, razvija se, hrani se, razmnožava se itd. Ukratko, nisu nam baš mnogo rekli o životu samom.

Nažalost, niti filozofi, teolozi, ezoterici i njima slični nisu došli do nekog drugog važnijeg i zanimljivijeg objašnjenja ovog problema. Što se tiče biologije, zanimljiva je činjenica da iako biolozi znaju tako malo o životu, smatraju biologiju znanošću o njemu samom (grč. bios logos; znanost (točnije riječ) o životu). U prvim školskim satima biologije, a nakon kratkog informiranja o životu, odmah su prešli na klasifikaciju živih bića i kao papagaji ponavljali da su sva živa bića podložna evolutivnim promjenama i da su građena od stanica.

Nakon podužeg razmišljanja, a poznavajući razne aspekte ovog problema zapitao sam se da li je pojam nežive stvari zapravo točan. Da li postoji nešto što nije živo. Kako možemo govoriti da je nešto neživo, ako ne znamo što je to život. Mnogi teoretičari i futuristi spominjali su da je zapravo cijela planeta Zemlja zapravo živi organizam (popularna ideja o Geji, živom planetu), a drugi su otišli i korak dalje i proglasili cijeli svemir vrlo kompleksnim živim organizmom. Stoga sam se i sam zapitao da li i ono što smatramo neživim može imati karakteristike živog bića, onako kako to definiraju sami biolozi. Naime, stijene, mora i oceani, zemlja, zrak; u konačnici i cijeli svemir imaju nešto zajedničko sa samim definicijama života. Svi oni sastoje se od atoma i molekula, tih građevnih jedinica cijelog svemira.

A vjerojatno vam je i poznato da sve složenije molekule, tj. molekulski kompleksi, podliježu fizičko-kemijskim promjenama i da su građeni od sastavnih jedinica-atoma. Također ti kompleksi imaju vrlo složene strukture. Poznato je da su unutarnje strukture svake kristalne tvari vrlo složene ali također vrlo pravilne, i da se u svakom dijelu npr. kilograma kuhinjske soli (natrijevog klorida, NaCl) nalazi određeni broj kristala točno određene kubične strukture, tzv. plošno centrirane kubične slagaline. Te unutarnje strukture prikazuju se pravilnim ćelijama.

Pa zar vas ovo o ćelijama i promjenama kojima su podložne kemijske tvari ne podsjeća na neke postulate iz biologije?

Dobro, vjerojatno ćete sada reći da sam s te strane u pravu; ali što je s pitanjem svijesti?

Živa bića imaju svijest, a neživa je nemaju. Niste potpuno u pravu. Naime, još uvijek nismo otkrili što je točno svijest i kako se manifestira. Također, često se zna spominjati da različita živa bića imaju različitu razinu svijesti. Volimo misliti (premda to nije u potpunosti dokazano) da ljudi imaju najvišu razinu svijesti, zatim nas slijede životinje, a za biljke smatramo da su na najnižem stupnju. Čak ako bi to bilo točno, to opet ne znači da tzv. nežive stvari također nemaju neki stupanj svijesti, koliko god on bio malen, ili ga mi ne možemo razumjeti.

U konačnici, mislim da smo još daleko od konačnog odgovora o problematici života. Također smatram da je najbolji način da riješimo ovo pitanje da se svi aktivno uključimo u njegovo rješavanje. Svi znanstvenici, umjetnici ali i obični laici trebaju pristupiti ovom najvažnijem pitanju; ali koristeći sve moguće izvore, bilo da oni potječu iz svijeta znanosti, umjetnosti ili duhovnosti.

Tek kada počnemo razmišljati na takav vrlo kompleksan ali nadasve zanimljiv način, tek tada ćemo biti u mogućnosti da u potpunosti shvatimo svijet u kojem živimo.

***ovo je jedan od tekstova iz e-knjige Misli duhovnog anarhista

Oglasi