“Vicus Latinorum (u prijevodu Selo Latina, Selo Vlaha ili Vlaška ves) nazivala se po Talijanima koje se u srednjem vijeku nazivalo Latinima ili (V)lasima, a koji su ondje živjeli u većem broju.” (izvor teksta: geografija.hr)

“Naselje Vicus Latinorum u kaptolskom podgrađu prvi put spominje se 1198. godine, ali pretpostavlja se da je nastalo još nakon osnutka biskupije (1094). Žitelji su mu bili ili francuski graditelji, pristigli potkraj 11. stoljeća kad se gradila prva katedrala, ili pak talijanski trgovci i obrtnici, od 12. stoljeća česti kolonisti i u ostalim hrvatskim gradovima, a njegovo ime održat će se u hrvatskim nazivima Laška/Vlaška ves i Vlaška ulica do danas.” (izvor teksta: tportal.hr)

“U rimsko doba područje grada (Zagreba, op.a.) je u sklopu stare Andautonije s centrom u današnjem Šćitarjevu, na desnoj obali Save, 7 km sjeveroistočno od Velike Gorice. Iskapanjima su otkriveni bedemi, ostaci kanalizacije, nekropole, tragovi luke i drugi sitni materijali iz tog razdoblja. Andautonijci odlaze s ovih prostora tijekom razdoblja od 4. do 7. stoljeća za vrijeme velikih seoba naroda, a pripadnike ostataka plemena pridošli Hrvati u 7. stoljeću nazvali su Vlasima, a njihovo selo Vlaška ili Laška ves. ” (izvor teksta: hrsvijet.hr)

“Vlaška Ves je prastaro zagrebačko naselje, prozvano prema svojim najstarijim stanovnicima Latinima ili Vlasima. Pretpostavlja se da je naseljeno u 8. ili 9. stoljeću, ali je tijekom vremena promijenilo sastav stanovništva. U 13. stoljeću Vlaška Ves dobiva status biskupskoga naselja sa dosta sloboda, zbog čega je opstojala kao poluslobodna općina pod nadzorom zagrebačkih biskupa.
Ako su točni srednjevjekovni izvori, to naselje trgovaca porijeklom iz Italije nazvano je Vicus Latinorum (Selo Latinâ). Stari Zagrepčani – kajkavci, s vremenom su taj naziv preveli kao (V)Laška Ves. Budući da su ti trgovci imali i svoje vinograde na obroncima obližnjeg brda (iznad dijela grada gdje će kasnije nastati Kvaternikov trg), taj predio je po njima nazvan Lašćinom.” (izvor teksta: zgportal.com)

…Iz svih ovih ulomaka s raznih web stranica, lako se da iščitati da se današnja Vlaška ulica, ulica koja se nalazi u samom centru Zagreba, može smatrati najstarijim dijelom hrvatske metropole. Još od kasnog starog vijeka, postojalo je nekakvo manje naselje u kojemu su živjeli rimski naseljenici, koji su se smjestili podno brdašca kojeg danas zovemo Kaptolom, i na obalu nekoć velikog potoka Medveščaka, koji se nekad zvao Crikvenščak. Odlaskom Rimljana, novopečeni stanovnici, Hrvati (i općenito Slaveni), preostale stanovnike ovog naselja zvali su Latinima ( po Rimljanima koji su govorili latinskim jezikom) ili kasnije Vlasima (jer Vlah znači stranac; tako su dobili naziv i stara rumunjska pokrajina Vlaška, kao i Republika Wales). Kasnije su, kao je u prethodnim ulomcima već rečeno, taj dio naselili strani obrtnici i trgovci, mahom Talijani, Njemci i Francuzi. No, nažalost, u današnjoj Vlaškoj ulici (neslužbeno podijeljenoj na dva dijela; Staru Vlašku – od Trga bana Jelačića do Draškovićeve; i Novu Vlašku – od Draškovićeve do Kvaternikovog trga), nekoć slavnoj po obrtničkim radnjama, nije ostalo gotovo ništa, tek mnogi prazni izlozi i napušteni poslovni prostori, sada već tako karakterističan “turistički” suvenir modernog Zagreba, posebno u njegovom centralnoj dijelu.

Za kraj, navesti ću nekoliko zanimljivosti iz povijesnih crtica vezanih uz ovaj dio grada:

“- stanovnici Vlaške ulice predali su 1870. godine Gradskom poglavarstvu peticiju kojom mole da se riješi problem sa žabama, jer ih “kreketanje nebrojenih žabah, kojim jedini stan je u toj bari, neugodno muči”.

– premještanjem potoka Medveščaka u ribnjačku dolinu 1898. godine, te otkupom kuća i njihovim rušenjem (1900. – 1901.) izveden je veliki rekonstrukcijski zahvat u staroj Vlaškoj ulici – “nestade jednog od najstarijih gradskih prediela, koji je Zagrebčanima prošlog vieka bio dobro poznat sa svojom Bielom ružom i Medičarskim podrumom”.

– 1769. godine popisani su obrtnici koji su radili u Vlaškoj ulici – 38 krznara, 27 postolara, 22 čizmara, 21 krojač, 6 mesara, …

– 1929. na uglu Vlaške i Palmotićeve ulice bilo je stajalište autobusa za prigradska naselja Šestine i Čučerje

– 1856. godine izgrađena je vojna bolnica (pokraj crkve sv. Petra) – “vojnička bolnica ima dvije velike zgrade, od kojih jedna stoji kraj ulice. Ova se rabi za pisarne i vojarnu. Druga, veća zgrada, koja stoji u dvorištu i koja služi za bolnicu (220 kreveta, op.a.) sagrađena je g. 1856”.

– Vlaška ulica završava kod Kvaternikovog trga, nekadašnjeg Međašnog trga gdje je bila mitnica i okretište konjskog tramvaja 1891.; na Vlašku ulicu nastavlja se Maksimirska cesta kojom je 1892. počeo prometovati konjski tramvaj do okretišta ispred ulaza u “Perivoj Maksimir”;

– u Vlaškoj ulici 14. rujna 1838. godine rodio se hrvatski romanopisac August Šenoa; na mjestu gdje danas stoji spomenik Augustu Šenoi od 1835. godine nalazio se obelisk koji je postavio zagrebački biskup Alagović prigodom završetka uređenja biskupskog perivoja Ribnjak; obelisk je srušen u ljetnoj oluji 1875. godine i nikada nije obnovljen

….” (izvor ovih crtica: zgportal.com)

Oglasi