…Gdje su nestale zagrebačke buhtle? Zašto moram proći pola grada kako bi pronašao i kupio meni nekoć najomiljeniju buhtlu sa čokoladom (iako ni one s marmeladom, sirom ili višnjom nisu ništa lošije)?

Do prije 10-15 godina, dok sam još bio student, nisam imao problema ući u neku pekarnu, npr. dok sam se u ranu zoru spremao ići na predavanje ili na studentski posao, i kupiti si neku ukusnu i domaću buhtlu ili krafnu po relativno prihvatljivim cijenama (tada su buhtle koštale 3-3,5 kune). Gotovo svaka pekarna (najčešće u vlasništvu Albanaca) imala je u ponudi proizvode koji su nekada bili tako uobičajeni, a danas takvih proizvoda u modernim pekarnama više nema (buhtle, bureci, kifle, tvrdi pereci itd.)

Ako uđete u bilo koju Dubravicu, Pan-Pek, Cro-Pek, Mlinar, a mislim čak i našu zagrebačku Klaru, da buhtlu sigurno nećete naći, ni onu starinsku (koja je izgledala poput velike okrugle peke s mnogo malih buhtlica ispunjenih marmeladom) ili onu noviju, veliku, pravokutnog oblika.

Jedne od rijetkih pekarni u našemu gradu koje ih još uvijek prodaju, su npr. popularna Pekarna “Draškovićeva”, blizu ugla Draškovićeve i Vlaške, koja uz izvrsne buhtle po cijeni od 4-4,5 kune ima i mnogo drugih ukusnih starinskih proizvoda (tvrde domaće perece, kiflice, domaće slance, domaće kolače, bureke itd.). Tu je recimo i pekarna u Knežiji (blizu Konzuma i središnjeg parka, u ulici Tina Ujevića). Također se mora spomenuti vjerojatno najstariji pekarnu na Trešnjevci, Pekarnu Trešnja-Pek, koja je uvijek bila poznata po ukusnim burecima od sira, a u nešto novijoj ponudi je i mali burek s piletinom.

Kao šećer na kraju, tu je i najstarija (parna) pekarna u Zagrebu, Pekara Trajković u Novoj Vesi, o čijim ukusnim i uvijek svježim i toplim pecivima ne moram previše govoriti (o ovoj pekarni sam već pisao na ovom linku).

Oglasi