“automobil (auto- + -mobil), cestovno motorno vozilo namijenjeno za prijevoz putnika ili robe većim brzinama na veće udaljenosti; obično je na četiri ili više kotača. Među automobile pripadaju različita samokretna (automobilna) vozila, kao što su osobni automobili, kamioni, autobusi i sl. Automobilom u užem smislu smatra se samo osobni automobil.

Povijest razvoja automobila, u najširem smislu, počinje s prvim nastojanjem ljudi da načine prijevozno sredstvo koje će se samo pokretati, bez uporabe ljudske ili životinjske snage. U užem smislu, povijest automobila započinje konstrukcijom prvih motora s unutarnjim izgaranjem, koji su preteča današnjih modernih automobilskih motora. Već je R. Bacon oko 1250. predvidio pojavu prometnog sredstva koje će se pokretati vlastitom snagom. Talijan R. Valturio predložio je 1472. izgradnju vozila koje bi iskorištavalo snagu vjetra. Leonardo da Vinci oko 1500. izradio je nacrt samopokretnih kola, ali sve dok nisu bili otkriveni novi izvori energije, te se zamisli nisu mogle praktički ostvariti.

dimler

Izum parnoga stroja stvorio je nove mogućnosti, pa je 1769. Francuz N. J. Cugnot konstruirao prvi automobil na parni pogon. Parni stroj bio je smješten ispred prednjeg kotača, s pomoću kojega se upravljalo automobilom. Taj je parni automobil mogao povući 5 t tereta, a razvijao je brzinu od 5 km/h, ali se morao zaustaviti svakih 12 do 15 min., kako bi postigao potreban tlak pare.

ford

W. Mordoc izgradio je prvi automobil na parni pogon u Engleskoj. Imao je tri kotača i jednocilindarski parni motor. U SAD-u je prvi parni automobil konstruirao O. Evans 1807. godine.

ficek

Početkom XIX. st. u Engleskoj su učinjeni mnogobrojni pokušaji usavršavanja parnog automobila, kako bi postao upotrebljiv za prijevoz putnika i robe. Istodobno, dok je razvoj parnog automobila bio tek u početcima, željeznice su postajale sve važnije i rentabilnije prometno sredstvo, pa su vlasnici željeznica nastojali zakočiti razvoj automobilskog prometa. Na zahtjev uprave željeznica, britanski je parlament donio odluku kojom se zabranjuje da parni automobil razvije brzinu veću od 6 km/h, a 1831. određeno je da ispred automobila mora ići osoba sa crvenom zastavom (red flag act), a noću s crvenim svjetlom. Usto, uvedene su visoke cestovne i mostovne takse. Zbog toga je u Engleskoj gotovo sasvim prestalo zanimanje za usavršavanje parnog automobila, ali se u Francuskoj i Njemačkoj razvoj nastavio. Osnovni je problem bio pogonski stroj i pripadno gorivo. Iako se automobil na parni pogon neprestano usavršavao, primjerice Pecquer je 1828. izumio diferencijal, a Ch. Dietz (1835) prvi je obložio kotače pustom ili gumom kako bi vožnja bila udobnija, ipak se nije mogao riješiti glavni problem: automobili na parni pogon bili su vrlo teški i nespretni za rukovanje. Zato se nastojalo pronaći nova pogonska sredstva. S. Brown je 1826. predložio rasvjetni plin, D. Gordon, 1824. komprimirani zrak, a Ch. Teiller je 1867. došao na zamisao da se kao pogonsko sredstvo upotrijebi tekući amonijak.

elektricni

Prvi dvotaktni plinski motor s električnim paljenjem izumio je J. J. Lenoir (1860), ali pokusna vožnja nije dala dobre rezultate. Već 1867. N. A. Otto konstruirao je četverotaktni plinski motor, a 1876. Austrijanac S. Marcus izumio je prvi automobil na benzinski pogon s električnim paljenjem. No tek su izumi K. Benza i G. Daimlera potpuno istaknuli prednosti automobila pogonjenoga motorom s unutarnjim izgaranjem. Daljnji je razvoj to potvrdio. Automobil što ga je 1885. konstruirao Daimler imao je petrolejski motor od 2,2 kW smješten u sredini kola. Godine 1886. Benz je konstruirao trokolicu s benzinskim motorom od 0,55 kW. Otada počinje nagli razvoj automobila: otkriveno je gorivo koje je omogućilo izgradnju ekonomičnog i lako upravljivoga vozila, konstruirani su jači i brzohodniji motori, oblik se sve više mijenjao i prilagođivao različitim potrebama, kotači su dobili gumene zračnice što ih je izumio J. B. Dunlop (1890).”

(izvor ovog tekstualnog odlomka: Hrvatska enciklopedija na enciklopedija.hr)

…Taj prvi, Cugnotov parni automobil bio je jako nepraktičan, težak i spor, a izazvao je i nekoliko prvih u povijesti zabilježenih prometnih nesreća, koje su se dogodile ne toliko zbog prebrze vožnje (koja obično nije prelazila 6 km/h), nego zbog čestih eksplozija parnog kotla zbog stvaranja podtlaka.

No, kako to biva, ovaj pionirski rad tog slavnog francuskog inženjera i izumitelja donio je veliki napredak prema kasnijim modernijim oblicima “samopokretnih” vozila.

Također je zanimljiva činjenica da su prva vozila bila pokretana na prirodna goriva (prvo drvo, pa zatim ugljen, plin i na kraju nafta i bezin), da bi se danas, sa sve češćim korištenjem alternativnih izvora energije (solarnih panela, vodikovih ćelija, malih vjetroelektrana itd. kao izvora električne struje) ponovno došlo do onih istih ideja prvih idejnih konstruktora ove vrste pokretala, kao u primjeru spomenutog Valturija koji je zamislio vozilo pokretano snagom vjetra, još davne 1472.

Čini se da se povijest zaista ponavlja i ponovno otkriva.

Više informacija:

Cjelokupni tekst o povijesti automobila, njihovim vrstama i automobilskoj industriji na Hrvatskoj enciklopediji: (http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=4751)

O Nicholas-Joseph Cugnotu, konstruktoru prvog automobila: (https://en.wikipedia.org/wiki/Nicolas-Joseph_Cugnot)

Oglasi