“Fotografija je tehnika digitalnog ili kemijskog zapisivanja prizora iz stvarnosti na sloju materijala koji je osjetljiv na svjetlost koja na njega pada. Riječ dolazi od grčkog φως phos (“svjetlo”), te γραφις graphis (“crtanje”) ili γραφη graphê, koje zajedno znače otprilike “crtanje pomoću svjetla”. Riječ svjetlopis se ponekad koristi kao domaća riječ za fotografiju.

Fotografija je način zabilježavanja događaja, stvari kao i likovnih elemenata kao i svijeta oko nas uz pomoć leće i svjetlosti. Fotografija je vizualna umjetnost te kao takva spada pod granu likovnih umjetnosti gdje fotograf (autor umjetničkog djela, umjetnik) uz pomoć svoga znanja te foto-kamere bilježi svijet oko sebe te ga prezentira javnosti. Postoji više grana fotografije: dokumentarna fotografija, umjetnička fotografija, portretna, mrtva priroda, reklamna, i dr.

Preteča fotografije je tzv. “camera obscura” koju su primjenjivali slikari pejzaža i portretisti sve do devetnaestog stoljeća. Međutim, bit fotografije je da se ona mora sama stvoriti i zadržati na nekom fotoosjetljivom materijalu. Problem s ranom fotografijom je bio upravo u tome kako sliku zadržati. Postojali su, naime, materijali koji su u doticaju sa svjetlom mijenjali boju i koji bi onda u kombinaciji s mračnom komorom davali fotografije, ali one nisu bile trajne.

Problem je 1825. riješio Nicéphore Niepce. Njegova metoda zahtjevala je višesatnu ekspoziciju uz jako dnevno sunce. Ipak, njegova metoda se nije pokazala najboljom pa je u partnerstvu s pariškim slikarem Jacques Daguerreom pokrenuo istraživanje nove metode. 1833 godine Niepce je umro, pa je Daguerre sam nastavio s istraživanjima.

prva-fotka

1839. Jacques Daguerre najavio je da je pronašao način kako proizvesti permanentni pozitiv. Taj je izum nazvan Dagerotipija, a francuska je vlada izum odmah otkupila i ponudila svima zainteresiranim mogućnost da se bave fotografijom i dalje ju razvijaju. Daguerre i Nepce-ov unuk su zauzvrat dobili doživotnu rentu.

Istovremeno je u Engleskoj William Fox Talbot otkrio drugi postupak, nazvan kalotipija, ali je otkriće držao u tajnosti. Za razliku od dagerotipije, rezultat kalotipije je bio negativ iz kojeg se je moglo proizvesti neodređen broj pozitiva. Talbot je svoje otkriće patentirao što je uvelike limitiralo razvoj i popularnost te metode.

U sljedećih nekoliko desetljeća, fotografi su umnogome unaprijedili cijeli postupak, ali vjerojatno najbitniji pomak je učinio George Eastman koji je izumio fotografski film, tj. tanku prozirnu traku s fotoosjetljivim slojem.

Prvi aparati koje je proizveo u svojoj tvrtci Kodak su imali ugrađen film, a nakon što bi se potrošila rola filma – cijeli fotoaparat bi se vraćao u Kodak, a oni bi film razvili, napravili pozitive i vratili aparat vlasniku zajedno s fotografijama i novom rolom filma. Kasnije, varijante fotoaparata su omogućavale vlasniku da i sam mijenja film i razvija fotografije.

1925. godine na tržište je puštena 35-milimetarska Leica – aparat čija je rola filma bila široka 35 mm, što je bilo puno manje od svih dotadašnjih (velikoformatnih) aparata. Leica je snimala fotografije čije su stranice (najčešće) imale omjer 2:3, što je od tada postao standard.

Sljedeći veći tehnološki korak je bila fotografija u boji. Samo po sebi to nije bilo revolucionarno otkriće, jer bilo je nekoliko više ili manje uspješnih eksperimenata s bojom tokom devetnaestog stoljeća. Prvi moderni film u boji, Kodachrome, pušten je u masovnu proizvodnju 1935. godine.

Ipak, tek u zadnjih nekoliko desetljeća prošlog stoljeća film u boji postaje popularan među amaterima i profesionalcima.” (izvor teksta: HR Wikipedija)

dabac

…Od prvih “mutnih” i danas rijetko očuvanih klasičnih sve do današnjih laserski obrađenih digitalnih fotografija, prošlo je gotovo dva puna stoljeća, ali interes za fotografijom, nakon razvoja drugih medija poput telefona, radija, televizije, računala i interneta, nije splasnuo, nego se upravo još i povećao.

Iako se klasične tehnike kao što su one pejzažnog (krajobraznog), portretnog ili dokumentarnog tipa ne koriste toliko mnogo kao prije 20 ili 30 godina, fotografija još uvijek privlači mnogo novih entuzijasta u svoje okrilje, pretežno amatera.

Najpopularnija grana fotografije već nekoliko desetljeća je umjetnička, koja je pravi potomak slikarstva i kiparstva, tih starosjedioca likovne umjetnosti. Ali je ujedno i jedna od najzahtjevnijih jer koristi više tehnika, od samog fotografiranja objekta sve do njegove obrade, naknadnog dodavanja novih detalja, modifikacije starih itd., ukratko umjetnička fotografija prava je mala kreativna radionica. Galerije fotografija iz ove grane fotografske umjetnosti često se mogu vidjeti na modernim izložbama diljem svijeta, a u konačnici i u muzejima za fotografiju, a to su razne piktoteke.

umjetnicka

O povijesti fotografije: https://hr.wikipedia.org/wiki/Fotografija

O umjetničkoj fotografiji: https://hr.wikipedia.org/…/Umjetnička_fotografija_20._stolj…

 

Oglasi