…”Plošnozemska” je zapravo matematička pustolovina u plošnom svijetu s dvije dimenzije, nastanjenom hijerarhijskim društvom pravilnih geometrijskih likova koji misle, govore i osjećaju kao ljudi. Glavni lik i pripovjedač je Kvadrat, plošan geometrijski lik koji se susreće s bićem iz treće dimenzije – s Kuglom. To iskustvo posve mijenja njegov život i svjetonazor. Ako se na temelju postojanja prve i druge dimenzije analogijom može matematički izvesti teorija o postojanju treće dimenzije, zaključuje on, to znači da se također može zaključiti kako postoje četvrta, peta i još brojne dimenzije.

…Kada se Kvadrat odvaži otvoreno progovoriti o trećoj, pa čak i o četvrtoj dimenziji, propovijedajući svoje “Evanđelje triju dimenzija”, njegova tragična sudbina postaje vrhuncem suptilne parodije viktorijanskog društva. Završi, dakako, u zatvoru zbog huljenja, neshvaćen i odbačen od društva koje ne može i ne želi prihvatiti ništa što ne može racionalno spoznati.

Roman “Plošnozemska” Edwina A. Abbotta jedinstven je književni fenomen. Ta briljantna društvena satira i znanstvena rasprava prevedena je na brojne jezike. Iako je prvi put objavljena 1884., nikad nije bila popularnija nego što je to danas. Autora smatraju znanstveno-fantastičnim klasikom koji je uputio na razmatranje postojanja hiperprostora davno prije Einsteinove glasovite teorije relativnosti, i to začudnom čarolijom neodoljivo privlačnoga književnog teksta. Zaprepašćuje da se u godini sto dvadesete obljetnice prvoga izdanja “Plošnozemske” najistaknutiji svjetski znanstvenici pri objašnjavanju percepcije višedimenzionalnih prostora koriste upravo Abbottovom analogijom, pa su tako tekstovi o “Plošnozemskoj” postali neizostavnim dijelom mnogih internetskih stranica s područja računalne grafike, na kojima se objašnjava matematička konstrukcija i percepcija višedimenzionalnih prostora.

…Edwin Abbott Abbott (1838.-1926.) bio je istaknuti engleski intelektualac i teolog blistave karijere. Kad mu je bilo samo dvadeset šest godina postao je dekanom St John’s Collegea u Cambridgeu, na kojemu je studirao. Mnoge je godine radio kao ravnatelj na najuglednijim engleskim koledžima i postao vjerojatno najslavnijim ravnateljem viktorijanskog doba. Bavio se i znanstvenim radom te se 1889. umirovio da bi se posvetio znanosti i pisanju. Iako je “Plošnozemska”, “literarni jeu d’esprit”, njegovo najpopularnije djelo, Abbott je svojim suvremenicima bio najpoznatiji po studiji gramatike u Shakespeareovim djelima (“A Shakespearean Grammar: An Attempt to Illustrate Some of the Differences Between Elizabethan and Modern English”) i životopisu Francisa Bacona te po teološkim raspravama koje su bile poznate po liberalnim religijskim stajalištima koja velika većina njegovih suvremenika nije bila spremna prihvatiti. Napisao je 45 knjiga najrazličitije primjene: od konkordancije djela Alexandera Popea (“Concordance To The Works of Alexander Pope”) i teoloških rasprava o, primjerice, autorstvu četvrtog evanđelja (“The Authorship of the Fourth Gospel”) i o sv. Tomi iz Canterburyja (“St. Thomas of Canterbury: His Death and Miracles”), do početnice iz grčke gramatike (“Primer of Greek Grammar”) i priručnika namijenjenog roditeljima koji su sami pripremali djecu za prijamne ispite na fakultetima (“Hints for Home Teaching”).

NAPOMENA: Izvor ovog teksta: mvinfo.hr

***ostale tekstove možete pročitati u e-časopisu Libertas Nova – No.1, o čemu možete više pročitati ovdje

Oglasi