…S ekologijom i tzv. zelenom revolucijom prvi puta sam se susreo krajem srednje škole, dok smo još učili o njenim osnovama i očuvanju ekosustava i bioraznolikosti. Na prijelazu iz srednje škole na fakultet, postao sam član Zelene akcije, neprofitne organizacije za očuvanje zaštite prirode, nešto poput male lokalne Greenpeace udruge. Povremene akcije i pobune protiv zagađenja okoliša raznih vrsta držale su me cca dvije godine, nakon čega sam se počeo baviti nekim drugim stvarima, te sam zbog toga napustio rad ove udruge. U tim trenucima više me zanimala kladionica i igranje PC igara (nego recimo učenja za ispite, što bi sigurno jednog dana doveo do diplomiranja na PMF-u).

Kasnije, u trenucima nezaposlenosti i prvog beskućništva (da, nažalost, ovo mi nije prvi puta da sam na cesti), počeo sam se baviti pisanjem i objavljivanjem postova iz raznih tema iz svoje okoline, pa tako i onih vezanih uz ekologiju.

Ako se uzme u obzir da sam u nekoliko navrata radio kao pomoćni vrtlar, vezan uz agronomiju, hortikulturu, kemiju pesticida itd., dobio sam i više nego dovoljno iskustva u područjima o kojima se radi u ovom postu.

Permakultura, ili permanentna (trajna) kultura, vrlo je rašireni pojam koji se, jednostavnim rječnikom rečeno, odnosi na suživot čovjeka i prirode koja ga okružuje, kako po pitanju proizvodnje organske hrane (proizvedene u malim lokalnim vrtovima bez pesticida, umjetnih gnojiva i općenito devastacije okoliša) u odnosu na onu proizvedenu industrijskim postupcima; građenja kuća od prirodnih i lokalnih materijala (drveta, ilovače, slame,…); upotrebe alternativnih izvora energije za dobivanje struje i tople vode (solarni kolektori, vjetroelektrane, male hidroelektrane,iskorištavanje topline kompostiranja…); transportiranja i razmjene lokalnih dobara bez korištenja fosilnih goriva; itd.

vrt

Ovaj način suživota s prirodom prvi puta se spominje u knjizi o modernoj lokalnoj agrikulturi 1920-ih godina, da bi 1970-ih kao živi projekt krenuo iz Australije u ostatak svijeta.

U ovih 40-ak godina otkako ga se koristi na razne načine, vidio je mnoge promjene i nove projekte po cijelom svijetu, a najviše u razvijenim zemljama zapadne Europe (UK, Njemačka, Francuska) i Sjedinjenih Američkih Država. Tako su danas poznati cijeli gradovi s urbanom poljoprivredom (najpoznatiji u Njemačkoj, UK-u i SAD-u), moderne kuće (čak i neboderi) sa solarnim kolektorima, vjetroelektrane na vrhovima planina ( kod nas na Velebitu) i u morima (u Sjevernom moru ispred danske i nizozemske obale), vrtovi s povrtnim kulturama na krovovima visokih zgrada (u New York City-ju), masovna izgradnja biciklističkih staza, vrtova, parkova i ostalih zelenih i rekreacijskih zona (Japan, Kina, Južna Koreja,…), proizvodnja automobila na solarni i vodikov pogon, na biodizel, metanol i plin; pametne kuće koje troše manje energije (struje, vode, plina); itd.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Što se tiče izgradnje eko sela, u kojima je stil permakulture najvidljiviji, i to u poljima hortikulture i agrikulture, kod nas, u Hrvatskoj, to je najizraženije u selu Blatuša kod Gvozda (u podnožju Petrove gore) i u Vukomeriću podno Vukomeričkih gorica (jedno od ZMAG-ovih eko sela).

Zaista, mnogo je ekoloških projekata pokrenuto otkako se početkom 1980-ih saznalo za kolebanje debljine slojeva ozona iznad Antarktike, za očigledno konstantno povećanje globalne temperature (posebno u zadnjih 15-ak godina, kad su zime sve kraće i toplije, a ljeta sve toplija i suša), sve češće prirodne katastrofe (poplave, suše, uragane, tornada, …) i općenitu zagađenost zraka, vode i tla, posebice u velikim gradovima.

Nadam se samo da ćemo i dalje ići u dobrom smjeru, a to je smjer suživota s prirodom, jer ona bez nas može, ali mi bez nje ne možemo.

DODATNA LITERATURA:

O permakulturi općenito:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Permakultura

http://www.d-a-z.hr/hr/vijesti/sto-je-permakultura,1385.html

O permakulturi, njenim projektima i udrugama u RH:

http://www.permakultura.hr

https://www.zmag.hr

Knjiga „Permakultura za početnike“ (autor Graham Burnett)

Oglasi