…Stariji Zagrepčani se vjerojatno sjećaju kako je Sava nekada bila rijeka na kojoj su povremeno plovile male brodice, kako se iskapao šljunak, kako su splavi prevozile ljude s jedne strane obale rijeke na drugu, a mlađi će se sjetiti da je tu bilo i nekoliko tzv. brodova restorana, koji su privezani uz obalu nudili gostima razna, pretežno domaća i ukusna jela. Također se neki od njih možda i sjećaju kako je na jednom dijelu Save bilo i gradsko kupalište (uz današnji Jadranski most, pokraj SD Stjepan Radić; uspomena na to je napuštena rampa uz nasip). A da ne govorimo da su se tu igrale i vaterpolo utakmice i veslačke utrke.

nekada
Ovako je to nekada izgledalo na Savi

Iako je od tada prošlo više desetljeća, vodostaj Save je poprilično opao, mnogobrojni rukavci, jezera i bare su isušene, te su na njima izgrađeni neki novi kvartovi (Jarun, Prečko, Savska Opatovina, Sigečica itd.; a zadnja dva su nekada bili savski otoci); nekako se ne mogu oteti dojmu da je jedina stvar koja je trebala ostati i razviti se u nešto moderno, gradski riječni turizam na našim starim brodicama, kao što je slučaj u mnogim gradovima svijeta; samo da navedem Ljubljanu i Beograd kao naše najbliže susjede.

brod nasukan2
A ovako to izgleda sada

Zato pitam, što se dogodilo s našim riječnim turizmom, gdje su naše brodice, zašto neki od njih nepovratno trunu nasukani u blizini savskog nasipa, i ima li uopće šanse da u bliskoj budućnosti konačno promoviramo gradski turizam i u tom obliku?

Oglasi