…Mjesec dana nakon što ste odabrali koja ćete djela čitati, gledati i slušati u naredna cca četiri tjedna, došlo je vrijeme za prikupljanje vaših prvih dojmova, komentara, pohvala i kritika na odabrana djela.

Budući je za slušanje glazbenog albuma (po mojoj procjeni) potrebno nešto manje vremena nego za gledanje filma ili čitanje knjige, odlučio sam početi s mojom recenzijom o odabranom glazbenom albumu “Pearl”, američke glazbenice Janis Joplin.

Janis Joplin, ta ikona blues rock scene kasnih 1960-ih, teksašanka po rođenju (rođena u Port Arthuru) i prvi svjetski poznati glazbenik ženskog roda, prva bjelkinja s glasom crnkinje (kako su je zvali glazbeni kritičari i novinari) imala je težak i nažalost, kratak život. Nakon kratke i slavne karijere umrla je u hotelskoj sobi od predoziranja heroinom 1970. godine, u svojoj 27. godini života, te zbog te činjenice i misterije oko njezine smrti pripada neslavnom Klubu 27, klubu slavnih glazbenika koji su preminuli u tim godinama života poput najpoznatijih Jimi-ja Hendrixa, Jima Morrisona, Kurta Cobaina i Amy Winehouse.

U svojoj kratkoj glazbenoj karijeri kraljice blues rocka, izdala je svega nekoliko albuma, i to s različitim pratećim bendovima, a najpoznatiji album joj je ujedno i posljednji, izdan posthumno, nekoliko mjeseci nakon njezine smrti.

Taj album zove se “Pearl” (prev. Biser), a dobio je ime po samoproglašenom nadimku, svojevrsnom alter egu same pjevačice. Na tom albumu nalazi se sukus njezinih najboljih izvedbi (kasnije je objavljen u proširenom izdanju, s dodatnim, bonus pjesmama s drugih, ranijih albuma, te neke do tada nepoznate verzije prije objavljenih pjesama).

Najbolje pjesme s ovog albuma su joj svakako “Cry Baby”, “Mercedes Benz” (kako je Janis rekla: “this is a song of great political and social import…”, u prijevodu, ovo je pjesma od velike političke i društvene važnosti) te njezina najbolja, najpoznatija i najpopularnija pjesma (ujedno i najduža na ovom albumu), “Me and Bobby McGee”, inače obrada starije pjesme tekstopisca i glazbenika Krisa Kristoffersona te koautora Freda Fostera.

Najbolji dio ove pjesme, meni osobno, inače dio refrena, jest:

“Freedom is just another word for nothing else to lose, nothing, I say nothin’ baby it ain’t free…”

(prev. Sloboda je samo još jedna riječ kad nemaš više ništa za izgubiti, ništa, kažem ništa dušo nije besplatno…)

Kakvi su vaši dojmovi o ovom albumu i samoj pjevačici?

Oglasi