…Nakon preslušavanja glazbe blues kraljice Janis Joplin, stižemo na drugi dio prve kreativne učionice Čitam, gledam, slušam… (nadam se da ste svi preslušali album “Pearl”, ako niste, sram vas bilo 😉 ).

…Film “Jadnici”, u francuskom originalu “Les Miserables”, engleska je adaptacija iz 1978. godine istoimenog romana Victora Hugo-a, velikog pisca iz doba francuskog realizma i romantizma 19. stoljeća (osim Hugo-a, još jedan veliki francuski realist toga doba je i Gustave Flaubert).

Iako je film podosta skraćen u odnosu na opsežno književno djelo, a mnoge su scene izbačene, priča o društvu siromaha i beskućnika Pariza s kraja 18. st. odlično je prikazana u ovoj verziji gdje glavni protagonist, Jean Valjean, u potrazi za koricom kruha, isti krade iz izloga pekarnice u glavnom gradu Francuske, kako bi nahranio svoju obitelj, ali ubrzo biva uhićen, osuđen po kratkom postupku i bačen u tamnice Toulona na zabačenom otoku.

Glavni nadstojnik zatvora, Javert, daje sve od sebe kako bi zatvorenicima maksimalno otežao boravak u zatvoru, no, unatoč tome, Valjean uspijeva pobjeći, preplivati more i skloniti se kod biskupa u jednom malom francuskom gradiću. Od biskupa krade svu srebrninu i bježi, ali ga ponovno hvataju. Kad su ga doveli do biskupa, potonji ga oslobađa i daje mu još vrijednih stvari kako bi ih prodao, s nadom da će novac potrošiti u dobrotvorne svrhe, kako bi pomogao potrebitima.

Valjean, iako prvotno u velikoj depresiji i bijedi, ipak se odlučuje promijeniti. Nakon određenog broja godina, sav novac koristi u poduzetničke svrhe, te uskoro postaje bogati biznismen, a zatim i gradonačelnik Pariza, ali pod imenom Madeleine.

U svim tim godinama bijega, načelnik zatvora Javert ga bezuspješno pokušava pronaći. U konačnici, dolazi raditi u Pariz kao načelnik policije…

…Ostatak priče možete pogledati u filmu, ili pročitati u knjizi…

Film, iako je dosta skraćen, odlična je verzija Hugo-ovog romana, scene su vrlo vjerodostojne, gluma odlična (glavni glumci koji glume Valjeana i Javerta su Richard Jordan i Anthony Perkins), poput većine drugih filmova ovog manje poznatog redatelja, Glenna Jordana.

Osim “Jadnika”, režirao je i mnoge televizijske serije bazirane prema stvarnim ličnostima (poput Benjamina Franklina ili generala Custera), te manje poznate filmove, od kojih spominjem “Tramvaj zvan čežnja” (verzija iz 1995.), “Slike Doriana Graya”, “Hoganova koza”, “Zvuci (otkucaji) srca”, “Barbari pred vratima”, “Ples s bijelim psom”, “Samo kad se smijem”, itd.

Što se tiče slavnog francuskog pisca, esejista, kritičara i borca za ljudska prava, Victora Hugo-a, osim ove opsežne knjige, treba spomenuti i njegovo drugo slavno djelo, također ekranizirano (u igranom i animiranom obliku), “Zvonar crkve Notre Dame”.

Za kraj vas pitam, da li ste gledali ovaj film?

Vaše recenzije napišite u komentarima ispod ovog posta.

Oglasi