…Već desetljećima se govori o alternativi fosilnih goriva, posebno u pokretanju motornih vozila, industrijskih pogona, ali i proizvodnje struje kako u industriji, tako i u kućanstvu.

Od 1970-ih pa na ovamo kreirano je mnoštvo zanimljivih projekata, od kojih je za neke trebalo proći 20-30 godina da bi bili implementirani u moderno društvo. Glavni razlog tome leži u činjenici da naftnoj industriji i njihovim lobijima ne odgovara takav “brzi” prelazak s fosilnih goriva na neku alternativnu nefosilnu metodu.

Svima nam je jasno da bi to uzrokovalo masovni pad cijena nafte i njezinih derivata (jer bi potražnja naglo pala), što bi opet uzrokovalo masovno otpuštanje radnika, a njih je na stotine tisuća koji rade u ovom, globalno vrlo jakom industrijskom sektoru (uz farmaceutsku, agrikulturnu i kemijsku industriju, naftna je jedna od najjačih na svijetu). Naftna industrija ni do današnjih dana, sada kada smo duboko ušli u 21. stoljeće, nije modernizirala svoja postrojenja i pripremila ih za proizvodnju goriva na bazi nefosilnih goriva (najbolji primjer toga su industrije u nerazvijenim zemljama, a i naša regija nije daleko po tom pitanju). To je jedan od razloga zašto mnoge alternativne tehnologije tako teško dolaze na tržište, a mnoge su i zabranjene, tj. odbačene od strane tzv. stručnjaka za goriva.

Unatoč svemu tome, i čestim naftnim krizama (potaknutim političkim i inim krizama na Bliskom istoku, još uvijek najvećem izvozniku nafte i njezinih derivata na svijetu), mnoga poduzeća sklonija “zelenoj” alternativi potaknula su razvoj novih goriva, posebno za područje prometne industrije, budući su cijene benzina i dizela toliko rasle zadnjih desetljeća, da je bilo nužno naći neku jeftiniju i ekološkiju zamjenu.

Tako su kemičari, agronomi i ostali inženjeri otkrili primjenu mnogih poljoprivrednih kultura (pšenica, kukuruz, soja, uljana repa itd.) kako bi iz njih ekstrahirali kemijske tvari koje mogu poslužiti za stvaranje potrebne energije pri izgaranju proizvoda, koji su pretežno na bazi etanola i metanola. Tako je izmišljen biodizel, razni bioalkoholi, biljna ulja, bioplin itd.

Također su poznate i nešto starije varijante alternativnih tehnologija poput vodikove ćelije, solarnih kolektora, vjetroelektrana, energije morskih valova itd.

No, većina navedenih nije toliko primjenjiva kad je u pitanju pokretanje motornih vozila.

U drugoj generaciji proizvodnje goriva za pokretanje vozila polako se uvodi i prerada celuloze te njezina uloga u stvaranju potrebnih kemikalija za pokretanje vozila.

No, u zadnjih nekoliko godina, stigla je i treća generacija biogoriva, ovoga puta radi se o tehnologiji koja je poznata još od kraja 1970-ih godina, koja se smatra najekonomičnijom, naj”zelenijom” i sveprisutnom.

Radi se o proizvodnji biogoriva iz zelenih algi, metodom uzgoja inih u velikim otvorenim ili zatvorenim bazenima.

polja algi

proizvodnja algi

Naime, alge imaju prednost koje mnoge druge “više” poljoprivredne kulture nemaju; treba ima malo prostora za rast i razvoj, vrlo brzo se razmnožavaju, proizvode mnogo goriva, za rast koriste mnogo C02 (koji se može dovoditi iz industrijskih postrojenja i drugih prostora s visokom koncentracijom ovog plina), mogu se uzgajati i u zagađenoj vodi (što znači da bi više čiste vode ostalo za uzgajanje poljoprivrednih kultura za hranu) itd.

alge u kupolama

proces1

Neka poduzeća, posebno u SAD-u već su krenula s prvom proizvodnjom, iako je ona još na svojim prvim koracima, i trebat će dosta vremena dok se u potpunosti ne implementira s već postojećim alternativnim tehnologijama.

proces2

proces3

Više informacija o ovim tehnologijama pročitajte na linkovima:

Biogoriva

Biogorivo proizvedeno iz algi

Proizvodnja biogoriva iz algi

Oglasi