Neki dan sam šetao gradom, i na um su mi pale misli vezane uz našu religiju i poimanje dobra i zla. Pitao sam se da li je istina da zaista postoji apsolutno dobro i apsolutno zlo. Da li može postojati osoba koja je savršeno dobra u svemu, iskrena, poštena, dobroćudna, odnosno da ne posjeduje nijednu lošu osobinu. Isto bi vrijedilo i za osobu koja je u svemu loša, koja misli samo na loše stvari, podložna je isključivo negativnim mislima i svima želi zlo.

Nekako mi se ta ideja nije svidjela, jer još nisam upoznao takvu osobu. A i sklon sam vjerovati da se ljudi rađaju s većinski pozitivnim sklonostima, dok one zle prihvate većinom od svoje okoline i društva koje negativno djeluje na njih, od dana njihovog rođenja.

Kad već govorimo o pojmovima dobra i zla, tu se nameću i neke druge dvojbe koje vjerojatno mnogi od nas imamo. Ako ljudi, a tako i sva druga živa bića nemaju isključivo samo dobre i loše osobine, što je sa svim onim božanskim entitetima za koje vjerujemo da kuju našu sudbinu; da li su oni apsolutno dobri ili loši?! Nekako mi se čini da ni oni ne odstupaju od te sheme. Možda je njihov pogled na ovaj naš jadan svijet drugačiji i imaju više razumijevanja i duhovne prosvijetljenosti od nas, ali da bi oni bili puno bolji od nas?! Pa oni su nas i stvorili, a nijedno stvorenje nije puno lošije od svojeg stvoritelja.

Zar ne piše u Bibliji: “Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku.” A mi smo vrlo nesavršeni i to svi priznajemo bez pogovora. Pitanje je da li su svi viši entiteti (entiteti sa viših mentalnih i duhovnih razina postojanja) bitno savršeniji od nas? Naravno da bi bilo glupo pokušati odgovoriti na ovo pitanje, jer ga mi ne znamo i vjerojatno ga nikada nećemo ni saznati.

Ali ako ni Bog nije apsolutno dobar (barem ne po našem prizemnom ljudskom shvaćanju), onda ni onaj kojeg katolička crkva zove Sotonom, palim anđelom, Luciferom, Anđelom smrti… ne može biti apsolutno loš. Pa zar riječ Lucifer ne znači svjetlonoša, a svi smo uvjerenja da svjetlost znači nešto dobro i poželjno.

Zapravo, nekako mi se sve čini da i Bog kao simbol dobra i Lucifer kao simbol zla predstavljaju entitete koji nas pokušavaju usmjeriti na dobar put. Kad se ljudi rode, oni već slijede svoj unaprijed zacrtani put, svoju stazu koja ih vodi do prosvjetljenja. Da bi došli do njega, moraju proći kroz teški i mukotrpni život, suočiti se s mnogim preprekama i na taj teži način naučiti vrednovati kako svoj tako i život svih bića oko sebe. Svatko od nas sam je sebi zacrtao zadatke koje mora obaviti dok je ovdje na Zemlji, na ovoj razini postojanja.

Mnogi se pitaju, ako je naš pravi svijet i dom negdje na drugoj višoj razini postojanja, zašto se onda rađamo na ovoj nižoj razini i prolazimo kroz sve te muke, zar nam ne bi bilo jednostavnije i ugodnije da smo svi “tamo gore” i uživamo u svim blagodatima takvog savršenog života, bez muka i patnji?

Pa zar zaista mislite da mi ljudi, kakvi već jesmo, nesavršeni i uvijek znatiželjni, skloni avanturama i dostizanju novih “visina”, zar bi bili zaista sretni da nikada ne iskušavamo naše granice, da se zavalimo u nebeske fotelje i ljenčarimo po cijele dane? Jedan od razloga dolaska na ovu nižu razinu postojanja je učenje i iskušavanje svojih sposobnosti, naše prosvjetljenje i duhovni razvoj. Učeći na ovakav teži način mi se zapravo uzdižemo u duhu. Mi sazrijevamo u duhu, odlazimo na više razine postojanja. A kada dođemo do zadnje razine, tada nam preostaje da se ponovno “spustimo” i sve ono što smo naučili i prošli, sve naše iskustvo da podijelimo s drugima na nižim razinama; da njima pomognemo na njihovom teškom putu.

Ukratko, po mojem mišljenju postoji nekoliko razina prosvjetljenja među nama smrtnicima:

Prva razina: svi ljudi koju su još neprosvijetljeni, koji su duboko zaglibili u zlo i bez tuđe pomoći sami si ne mogu pomoći (velika većina čovječanstva)

Druga razina: ljudi koji su zaglibili u zlo, ali se ipak sami mogu iz njega izvući, traženjem oprosta i iskupljenja za grijehe koje su počinili kako prema njihovom stvoritelju, tako još i više prema sebi i drugima oko sebe (oni koji su skloni opraštanju i traženju oprosta od drugih)

Treća razina: ljudi koju su prilično brzo (za našeg ljudskog vijeka) izašli iz velikih duhovnih kriza i koji su uvijek na pomoći drugima koji su još u velikim mukama (oni koji su uvijek na raspolaganju drugima za pomoć poput mnogih volontera i članova udruga za pomoć siromašnima, bolesnima i svima kome treba bilo kakva pomoć)

Četvrta razina: ljudi koji su već na putu prema konačnom duhovnom prosvjetljenju, koji su početnici na tom putu (inicijanti na duhovnom razvoju)

Peta razina: veliki i istinski duhovni učitelji, oni koji su prošli sve razine i sada su nam svima na pomoći (razni istinski duhovni učitelji, gurui, yogiji, lame…)

Moj je konačan zaključak da je naša uloga u ovom svijetu da dođemo do duhovnog prosvjetljenja i da prođemo kroz sve kušnje koje pred nas postavljaju duhovni entiteti (Bog, Lucifer, svi anđeli i ostali entiteti).

Obično znam reći da je jedina uloga Lucifera da testira naše dobre sklonosti, našu ljubav, iskrenost… i da nas na taj način usmjerava prema našem razvoju. Jer ako ne postoji zlo, kako bi mogli znati što je dobro. Jedno bez drugoga ne postoji. Oni koji prođu sve testove koje pred nas stavlja Lucifer, oni su prvi spremni na dugi put prema prosvjetljenju. Svima drugima potrebna je pomoć onih koji su taj put već prošli, poput spomenutih duhovnih učitelja…

NAPOMENA:

Ovaj tekst dio je e-knjige “Misli duhovnog anarhista”, koju možete besplatno naručiti preko e-maila na libertas.nova@yahoo.com ili kristijan.kus@gmail.com!

Više o knjizi na linku Misli duhovnog anarhista!

Oglasi