…Na današnji Dan državnosti, 25. lipnja, odlučio sam objaviti jedno od poglavlja iz svoga putopisa “U potrazi za izgubljenim…”, svoje druge pješačke avanture bespućima Lijepe naše, iz ljeta 2013., koje se odnosi na moj prvi dolazak u velebni grad na Dunavu, grad Vukovar.

A ovo je bila moja priča:

…Konačno se pošteno naspavavši u zaklonjenom parku u centru najvećeg grada istočne Hrvatske, pođoh na put prema gradu na Dunavu, slavnom Vukovaru.

No, prije nego što sam napustio ovaj baranjski velegrad, otišao sam na šišanje u jednu jeftiniju a vrlo kvalitetnu frizersku radnju, gdje me je jedna mlađa i simpatična gospođa baš krasno ošišala, mislim za nekih 20 kuna. Također moram ponovno napomenuti da sam nekako uvijek nabasao na vrlo zgodne primjerke ljepšeg, a koliko mi je poznato statistički i većeg dijela hrvatske populacije.

Kad sam konačno izašao iz grada, a to je potrajalo nekih sat vremena dok sam se probio kroz silne stambeno-industrijske kvartove u južnom dijelu grada gdje sam šetao pokraj poznatih osječkih tvorničkih pogona poput Saponije, Kandita, Šećerane, Nivete(tvornice četki), Osječke pivovare itd.; stigao sam do mosta preko kojeg sam nastavio putem magistralom prema Vukovaru.

kandit proizvodi
Poznati proizvodi Tvornice Kandit iz Osijeka

No, prije toga morao sam proći kroz nekoliko sela, počevši od sela Klise u čijoj se blizini nalazi i Zračna luka Osijek. U tom istom selu, upoznao sam jedan stariji bračni par kako uz cestu prodaje svoje proizvode, poput lubenica i sl.

Nakon svog predstavljanja i kratkog odmora ponudili su me ručkom, pa sam se u hladu ispod suncobrana gostio pečenom piletinom s roštinja uz dodatak kupusa, a krijepio žeđ domaćim sokom na baranjski “ugodnih” +40°C.

Ne bi čovjek rekao, ali u ovom dijelu Hrvatske temperature znaju biti toliko visoke, a sparina neizdrživa, bez imalo daška vjetra, unatoč činjenici da ovdje teku dvije velike rijeke, Drava i Dunav, uz sve te silne rukavce i kanale!

Jednostavno, toliko je sve ravno da sva vlaga iz tla ispari dok si rekao keks!

U svakom slučaju, nakon jela, zahvalio sam se domaćinima, inače porijeklom iz Srbije, kako oni kažu pravim Sremcima. Sva druga sela, kojih ovdje i nema baš mnogo, više-manje su jedna drugom vrlo slična kao jaje jajetu.

Konačno se približivši središtu Vukovarsko-srijemske županije, koja mi je bila deseta na ovom putovanju (od ukupno 12 koje sam prošao), prošao sam pokraj ulaza u nekad gotovo sravnjeno Borovo naselje (poznato po Tvornici obuća Borovo), te sada prilično mirne i nezaposlene riječne luke na Dunavu (iako pretovara robe još uvijek ima, ono je daleko manje nego prije rata).

borosane
Moderne Borosane, glavni zaštitni znak Borova, tvornice obuće iz Borovog naselja

U pregrađu Vukovara ponovno sam naletio na breskve vrlo slične onima koje sam dobio od onog gospodina iz Bistrice kod Slatine. No, iako su i ove bile jako ukusne, činilo mi se da još nisu sasvim zrele.

Prolaskom pokraj Memorijalnog muzeja Domovinskoga rata smještenog u prostorima vojarne 204. vukovarske brigade koji daje prikaz tijeka Domovinskoga rata na prostoru cijele Hrvatske s naglaskom na Vukovarskoj bitci i gdje posjetitelji mogu vidjeti brojna vojna vozila i oružje, ubrzo sam stigao i do centra grada tzv. Korza, do sada u potpunosti obnovljenog dvorca Eltz, rodne kuće našeg nobelovca Lavoslava Ružičke, te ušća rijeke Vuke u grandiozni, iako poprilično prljavi i tranzitni Dunav.

dvorac eltz
Obnovljeni dvorac Eltz, jedan od glavnih simbola grada Vukovara

Uzduž nekoliko mostova koji prelaze preko rijeke Vuke mogu se vidjeti zgodno postavljene vaze s krasnim u tom trenutku ružičastim cvijećem.

Pred večer sam se ponovno borio s najezdom dosadnih komaraca, kao i s činjenicom da sam izgubio podosta vremena pokušavajući naći prikladno mjesto za spavanje, čak toliko da me je, onako zbunjenog i pospanog, legitimirala i lokalna policija. Srećom, kad sam im rekao da kao avanturist pokušavam naći neko mjesto za spavanje, uputili su me do jednog bližeg kvarta gdje sam našao krasne rešetkaste klupe koje su bile pravi melem za moja ispaćena ramena i noge.

NAPOMENA:

Ovaj tekst dio je putopisa s moje druge pješačke avanture Republikom Hrvatskom, kojeg možete besplatno naručiti preko e-maila libertas.nova@yahoo.com ili kristijan.kus@gmail.com!

Više o knjizi pročitajte na linku U potrazi za izgubljenim…!

 

Oglasi