…Čovjek je rob društva kojeg je sam stvorio. I dok prolazi pustinjom svojeg materijalistički orijentiranog života, sve više mu se život pretvara u monotoni program nekog pokvarenog androidnog robota. Da bi promijenio takav destruktivni tok svojeg postojanja, mora se okrenuti sebi i spoznati svoju bit i ulogu u ovom životu, u ovoj dimenziji.

Ključ izlaska iz ovog samostalno proizvedenog ropstva je samospoznaja. Čovjek mora postati sam svoj učitelj i ne se previše oslanjati na druge ljude i njihove ponekad i zlonamjerne provokacije i (ne)namjerne intruzije.

No kako da čovjek postigne samospoznaju, tj. da uči na svoj vlastiti način; bez uplitanja raznoraznih lažnih učitelja sumnjive intelektualne podloge, kojima nije cilj naučiti svoje učenike da razmišljaju svojom vlastitom glavom, već da se prilagode njihovim nametnutim instrukcijama i često poremećenim normama našeg svakodnevnog društva. Da bi jedna individua koja stremi samospoznaji mogla ispravno krenuti, treba zadovoljiti nekoliko preduvjeta:

*određeni stupanj inteligencije (neinteligentno biće teško će samostalno svladati sve prepreke koje mu se nađu na putu)

*visoka doza kreativnosti (bez sposobnosti maštanja i stvaranja ideja čovjek je samo običan stroj s mozgom)

*pozitivistički duh (ako čovjek na svijet ne gleda na pozitivan način, nikada neće dostići konačnu spoznaju, bez obzira koliko visoki stupanj inteligencije i kreativnosti posjedovao)

*osnovno znanje (ako čovjek ne zna čitati, pisati niti računati kako će provjeriti istinitost hipoteza i teorija iz raznih medijskih izvora koje koristi u svom istraživanju)

Kada je čovjek oboružan svim potrebnim pozitivnim vrlinama, tada može slobodno krenuti putem samospoznaje. No, pitanje je kako izabrati pravi put. Naime, postoji mnogo ispravnih i još više neispravnih puteva. Svi oni vode jednom cilju, ali je vrijeme dostizanja ciljeva različito. Svaki inicijant (početnik koji stremi višim ciljevima) u osnovi želi čim prije stići do cilja svog vlastitog životnog puta. I unatoč činjenici da je svaki put težak i dugotrajan ( ne postoji instant uspjeh) postoje neki prečaci koji mogu olakšati izbor koji svaki inicijant mora napraviti kada se nađe na raskrižju svojeg unaprijed zacrtanog puta.

Najbolji i najsigurniji način je tražiti savjet istinskih učitelja (onih koji su već prošli taj put), onih koji neće nametati svoju volju svojim učenicima i govoriti im ili pokazivati što je ispravno a što ne. Njihova pomoć se sastoji u savjetovanju, a ne instrukcijama; i kao savjetnici tu su da usmjere svakog učenika prema njegovom zacrtanom smjeru. Savjetnik savjetuje, a ne nameće svoja pravila. Zbog toga mislim da je svaki učenik ujedno i sam svoj učitelj.

*ovo je tekst iz e-časopisa Libertas Nova No.1

Oglasi