…U proteklom dijelu mogli ste saznati koji su vam sve uvjeti potrebni da bi krenuli na ovo zanimljivo i nadasve kreativno putovanje. Sve ostalo ovisi o vama. Vi znate da ste kreativni, ali ne znate kako to pokazati. Ne znate od kuda početi, kako doći do dobre ideje. Ideje koja bi vam kasnije mogla koristiti za pokretanje novog posla u kojem ćete biti potpuno samostalni. No, kreativnost i samospoznaja ne služe samo za nove poslovne prilike, već i za svaku životnu situaciju u kojoj se nalazite. Ako imate problema u obitelji, s prijateljima, školom, korištenje ovakvog pristupa uz konstruktivan i optimističan stav daleko će vas dogurati, i to u pravom smjeru.

Budući je svatko od nas zasebna individua, ne postoji jedno unikatno i ekspresno rješenje za svačije probleme. Uostalom, kakav bi to svijet bio kada bi se naši problemi rješavali uvijek na isti način, kao na kakvoj pokretnoj industrijskoj traci. U tome i leži poanta našeg života. Svatko od nas stvara svoje vlastite zamišljene svijetove i slijedi svoj vlastiti zacrtani životni put. No, koliko smo različiti, toliko smo i slični. Svi mi koristimo se sličnim stvarima; svi mi moramo jesti i piti, spavati. Zbog toga koristimo i slične obrasce ponašanja, tj. načine pomoću kojih možemo bolje razumjeti ovaj svijet u kojem smo se zatekli.

Da bi uopće krenuli na ovaj put i otkrili što je to što vam treba, trebate dobro razmisliti što zapravo želite raditi, o čemu želite razgovarati s članovima svoje obitelji, prijateljima, ljubavnim partnerima. Trebaju vam ideje, a one ne dolaze same od sebe. Barem ne uvijek i kada su vam najpotrebnije. Za ideju potrebna je visoka doza inspiracije. Primjera radi, za pisanje ovog članka kao i cijelog časopisa potrebna je jako velika inspiracija i dobra volja. Kada sam bez volje i inspiracije, nisam za ništa, a kamoli za visokointuitivne i intelektualne stvari kao što je uređivanje ovog e-časopisa (ovaj tekst je dio e-časopisa Libertas Nova No.4; op.a.). Mogu pokušavati do mile volje, ali prave riječi i ideje jednostavno ne dolaze, koliko god se ja trudio oko njih. Zato mi se ponekad događa da u dva tjedna ne napišem niti jednu suvislu rečenicu, a zatim u trenutku najviše inspiracije, za nekoliko sati napravim i nekoliko članaka ili osmislim nekoliko kreativnih pitanja ili zadataka.

no4
Ovaj tekst jedan je od tekstova iz ovog e-časopisa

Da bi djelovali kreativno, ili krenuli putem samospoznaje, odnosno učenja o svijetu koji nas sve okružuje, treba nam inspiracija. Što veća to bolja. Ona je poput životne energije, a nju trebate čim više, jer se vrlo brzo isprazni.

Pitate se kako sam ja dobio toliko inspiraciju za pisanje ovakvog časopisa, i to u potpunosti samostalno, a da mi za to nitko ništa ne plaća. Vjerojatno netko od vas misli kako je to ludost i potpuni gubitak vremena. Možda. Ali ja znam zašto sam krenuo ovim putem. Na ovom putu ipak nisam sam. I toga sam svjestan svaki dan.

Da bi vam mogao predočiti kako sam sam krenuo ovim putem i kako sam dobivao inspiraciju za ovakve i slične stvari; najbolje je da vam ukratko objasnim svoj kratki životni put:

…Sve je počelo u ljeto 2009., kada sam nakon mnogih previranja dao otkaz na poslu kojeg sam do tada radio. Tada sam shvatio da sam na početku jednog vrlo teškog i psihički iscrpljujućeg puta. Ubrzo sam zbog neslaganja s ukućanima odlučio poći svojim putem. Putem punom boli i posutom trnjem. Otišao sam od kuće, i nakon nekoliko tjedana boravka na otvorenom, dobio dopuštenje od svoje tete da boravim u kući svoje bake, dok se ne snađem. I tako je prošla godina dana, a ja se nisam maknuo s mjesta. Posla nisam imao, te sam u potpunosti ovisio o javnim kuhinjama i dobronamjernim časnim sestrama u samostanima. Znam, reći ćete, vrlo tužno i jadno, naročito ako se radi o čovjeku u svojim kasnim dvadesetim godinama, u najboljim godinama za život.

Došla je i druga godina, te sam se ovoga puta smjestio kod jednog svog prijatelja. No, situacija se nije micala s mjesta, zapravo bila je i gora, budući sam se već gotovo pomirio sa svojom gorkom sudbinom. Srećom, poput mnogih ljudi koji se nađu u sličnoj situaciji, nisam pomišljao na samoubojstvo. Ipak sam oko sebe bio okružen najboljim prijateljima, onima koji su ti uvijek spremni pomoći, a najviše kad si potišten i depresivan. Premda moram priznati da sam nekada bio u iskušenju da dignem ruke od svega, ali sam se zatim pitao čemu sve ako sada odustanem. Zar ću otići s ovog mračnog mjesta ne obavivši posao zbog čega i jesam ovdje. Ne, moram još samo malo izdržati. Stvari se moraju poboljšati.

Početkom 2011., pred kraj zime, odlučio sam se aktivnije baviti šetnjom u prirodi, napose planinarenjem po našoj zagrebačkoj gori. Uvijek sam volio boravak na otvorenom, bilo da se radi o šetnji parkom, uz jezero, rijeku ili more ili poput spomenutog planinarenja. To me je činilo sretnijim, te sam se uvijek vraćao nabijen nekom novom energijom. Osim toga, planinarenje izistkuje veliki napor, ali kada se popnete na sami vrh, nema vam boljeg pogleda na svijetu od onog kojeg ćete tada ugledati. Kako sam se bavio planinarenjem, tako sam sve više dobivao inspiraciju za neke konstruktivne stvari. Jedna od njih bila je i odluka da otvorim svoj vlastiti blog, u kojem bi pisao o svemu onom što me muči, ali i o stvarima o kojima sam htio više saznati ili za koje sam htio da i drugi doznaju. Najljepše stihove izreka u kategoriji Riječ djelo krasi…, kao i razne tematske članke napisao sam upravo u trenucima najviše inspiracije; bilo da sam ih kreirao šečući se centrom grada Zagreba, bilo šetnjom po Medvednici.

blog
Moj prvi objavljeni tekst na internetu

Dok sam tako učio o novim stvarima, dobivao sam i neka nova saznanja o našem svijetu koje nećete naći ni u jednoj knjizi. Osim svjetovnih stvari, mnogo su me zanimale i one duhovnog karaktera, o kojima sam znao jako malo. Čitajući mnoge knjige, tako sam naišao i na one mudre spise iz raznih religija i ezoterijskih disciplina; poput židovske Kabale, hindustičkih Veda, budističkih spisa, taostičkih mudrih izreka, raznih ezoterijskih i egzoterijskih knjižica itd. Čak sam išao tako daleko da sam u nekoliko navrata posjetio i neke duhovne centre, poput Budističkog centra i Centra za vedske studije. Sve s ciljem da naučim ono o čemu nikada nisam prije razmišljao. Htio sam izvući najbolje izreke i priče iz raznih svetih i ezoterijskih spisa. No, kako ne bi zanemario svjetovne stvari, podjednako sam se zanimao za tematiku vezanu za popularnu znanost i umjetnost; te granične discipline poput povijesti, geografije, arheologije itd. Mogao bih reći da sam se pisanjem tog bloga ponovno rodio, ovaj puta u duhovnom obliku, tog 8. ožujka 2011., kad sam napisao svoj prvi članak.

Još kao mali bio sam jako znatiželjan, čak štoviše i dosadan svojoj okolini zbog svih silnih pitanja koje sam postavljao starijim članovima svoje obitelji i porodice. Ta velika znatiželja i volja za istraživanjem držala me cijeli život, pa tako i u toj teškoj financijskoj situaciji.

rdk
Moja prva napisana e-knjiga

Na ljeto te iste 2011. godine, odlučio sam se na jedan veoma smion i naporan poduhvat. Namjeravao sam samostalno propješačiti cijelu zapadnu i južnu Hrvatsku, noseći sa sobom samo osnovne stvari, sve natrpane u malom ruksaku, bez imalo novaca i hrane. No, tog kobnog 03. svibnja sreća ni vrijeme nisu bili na mojoj strani. Već na kraju prve dionice od Lučkog do Jastrebarskog nabio sam vrlo gadne žuljeve na obje pete, a vrijeme se sve više pogoršavalo kako se bližila večer. Na kraju je pala jaka kiša, uz prolom oblaka. Budući sam krenuo bez vreće za spavanje, koje tada nisam ni imao; a i ne našavši mjesto gdje ću se skloniti od kiše, bio sam prisiljen odustati od daljnjeg puta i autobusom se vratiti u Zagreb.

Naredni period bio je najteži jer sam se po prvi puta našao na ulici, kao pravi beskućnik. A kada ste bez krova nad glavom, onda ste u velikim problemima, naročito zimi. Srećom, uz pomoć prijatelja našao sam trajno sklonište u jednom napuštenom skladištu. Kada je došlo proljeće 2012., morao sam napustiti to sklonište i naći drugi krov nad glavom. Na kraju sam se smjestio u jednom kamenom skloništu na padinama Medvednice, ni preblizu ni predaleko od grada. Taj loš period me maksimalno iscrpljivao, jer sam konstantno morao paziti na vrijeme, policiju, ostale sugrađane, itd. Osjećao sam se kao bjegunac i opasan kriminalac.

Kako je došlo novo ljeto, ponovno sam krenuo na avanturističko putovanje Hrvatskom. Budući posao nikako nisam uspio naći, odlučio sam da ljeto iskoristim u upoznavanju svoje domovine. Bolje je biti na moru i u planinama, nego se kuhati na uzavrelom asfaltu grada Zagreba. Ovaj puta sam se dobro pripremio, nabavio vreću za spavanje i sve što sam smatrao kao nužno. Osim svjetovnih razloga putovanja, odnosno testiranja svojih fizičkih granica i turističkog upoznavanja krajeva; tu su bili i duhovni razlozi. Htio sam doznati što me čeka u bliskoj budućnosti, koji su moji ciljevi, moj životni put. Na sva pitanja nisam dobio odgovore, ali sam za neke stvari ipak bio sigurniji i pametniji nego prije odlaska na put. Nakon više od tri mjeseca napornog putovanja, vratio sam se u Zagreb, u kuću svoje majke. Ubrzo po povratku odlučio sam se na jedan kreativan projekt, izdavanje e-časopisa čije tekstove upravo čitate. Namjera mu je ne samo da zabavlja i educira čitatelje, nego i mene čini sretnijim i inspirativnijim za nove životne pobjede…

dmh
Putopis s prve pješačke avanture RH 2012.

Kao što ste mogli pročitati u ovih nekoliko prethodnih paragrafa, svatko od nas dobiva inspiraciju na različiti način. Vjerojatno ste mnogi pomislili kako je bilo jako glupo i nesmotreno poći takvim putem. I u pravu ste, ne ponosim se svime što sam napravio u tih nekoliko godina, ali sam svjestan da je tako trebalo biti. I nije me sram priznati da sam spavao na otvorenom poput kakvog klošara, da sam se hranio u javnim kuhinjama, da sam se našao na samom dnu društva. Tek kasnije sam shvatio da se sve to događalo s razlogom. Čovjek treba pasti da bi se ponovno digao, ovog puta jači i pametniji; jer učenje na vlastitim greškama je najbolnije. A dok sam tako učio o svijetu oko sebe, najviše sam učio o sebi samom. Zbog toga sam zahvalan što sam morao proći tim putem, jer sam tako bio u mogućnosti da naučim o onim stvarima o kojim prije nisam mogao ni sanjati. Tek sada mogu reći da mi se život u potpunosti promijenio i da svijet gledam drugim očima.

Da bi vam se snovi počeli ostvarivati, ne morate proći ovakav trnoviti put kakvog sam ja morao proći. Bitno je samo da se držite svojih zacrtanih planova, da budete uporni, konstruktivni i optimistični.

I naravno ne zaboravite biti kreativni.

***ovo je tekst iz e-časopisa Libertas Nova No.4!

Oglasi