…Mi, ljudi, smrtnici smo, i kao takvi samo smo prolaznici na ovoj našoj maloj planeti koju zovemo Zemlja. Ali ono što je besmrtno je naša duša i naša djela koja će ostati iza nas, čak i kada se naša materijalna tijela pretvore u prah i pepeo…

Ovim riječima mogli bismo započeti kratki esej o tematici spoznaje mudrosti. Što je to zapravo mudrost, kako se do nje dolazi, što je sve potrebno da bi se mogli zvati mudrima. Postoje li već unaprijed definirani koraci koji bi nas mogli dovesti do nje ili svatko od nas mora naći svoj vlastiti put. S obzirom da ova tematika duboko zadire kako u svijet materije, tako još više i u svijet duhovnosti; treba ju promatrati iz mnogo različitih kutova, a mnogi od njih su jako mistični i za većinu laika u potpunosti nerazumljivi.

…Riječi poput ljubavi, sreće, mudrosti, …, previše su složene da bi ih se objasnilo jednostavnim definicijama. Kroz stoljeća ljudi su im davali razna objašnjenja, svatko na svoj način. Sve te definicije podjednako su točne, ali nijedna nije jedinstvena i cjelovita…

U prethodnih nekoliko rečenica ukratko je objašnjeno kako su svi pokušaji da se pronađe točna i cjelovita definicija mudrosti uzaludni, jer je taj izraz previše kompleksan i opširan. Umjesto da tražimo njenu definiciju, pokušati ćemo ju objasniti kroz razne svakodnevne primjere, te načine na koje se ona manifestira u svakodnevnom životu.

…Svijet je spoj najvećih suprotnosti, a čovjek je njegova najveća zagonetka…

…Da bi spoznao svijet, prvo moraš spoznati sebe…

Ovaj materijalni svijet na kojem smo rođeni, koji nas je odgojio i prehranio vrlo je složen, ali niti približno toliko koliko je složeno ljudsko biće, njegov materijalni i duhovni princip. Iz toga proizlazi da čovjek nije samo oruđe materijalnog svijeta, već i njegovo najjače oružje u borbi protiv predrasuda, praznovjerja i netolerancije spram drugih živih bića, ali i onoga što zovemo mrtvom prirodom. Čovjek je taj koji čini razliku, onaj koji pokreće ovaj svijet, čini ga boljim ili lošijim. Zbog toga moramo paziti što radimo. Da bi se prema svojoj okolini ponašali u skladu s Božjim zakonima, prvo trebamo krenuti od sebe samih. Da bi razumio svijet koji te okružuje, trebaš razumjeti samoga sebe, sve svoje prednosti i mane, sva svoja znanja i vrline. Kako budeš sve više bio svjestan svojih prednosti i nedostataka, tako ćeš početi shvaćati da ih i drugi ljudi posjeduju; te da bi trebao biti oprezan kada iznosiš negativne komentare o svojim prijateljima i neprijateljima, obitelji i rodbini, radnim kolegama, ali i potpunim strancima. Kada shvatiš sebe, polako ćeš shvaćati i druge, jer ćeš druge ljude gledati ne više kao potpune strance, nego svojevrsnu presliku samoga sebe. Ako gledaš druge kao na samoga sebe, tada ćeš dobro promisliti što ćeš reći ili napraviti kako ih ne bi povrijedio nekom nesmotrenom riječi ili djelom. Nitko ne želi naštetiti samome sebi. U tome i leži bit mudrosti, gledati svijet onim istim očima kojim promatrate svoj vlastiti život. Tada neće biti mjesta za predrasude i nerazumijevanja među ljudima.

…Istina je svuda oko nas, samo je treba znati prepoznati…

…Očuvanje slobodne volje svakog pojedinca najveći je zakon svemira. Da bi ju očuvali, trebamo prodrijeti u dubinu svoje duše i tamo pronaći odgovore na sva naša pitanja…

…Svaki rad mora se cijeniti. Ako ne zbog njegove kvalitete, onda zbog truda njegovog kreatora…

No, da bi mogli govoriti o razumijevanju drugih ljudi, treba ih i slušati, a ne samo govoriti. To je jedan od najvećih zakona mudrosti; sposobnost slušanja. Svatko može govoriti i davati svoje mišljenje o nekim temama; ali su rijetki oni koji su sposobni i spremni slušati druge ljude. Kako ćete steći mudrost ako slušate samo sebe, a tuđe komentare, prijedloge ili kritike jednostavno odbacujete. Samo slušanjem i razumijevanjem druge osobe saznati ćete nešto o njoj, o svim njenim prednostima i manama. Kada razgovarate, probajte se postaviti na mjesto svog sugovornika, i
razumjeti ćete da nije niti pristojno niti inteligentno stalno prekidati tuđi govor ili misli; jer to dovodi do prekida komunikacije i potpunog nerazumijevanja, a u konačnici i do sukoba. Poštujte slobodnu volju drugih i njihovo pravo na misli, govor i rad. Tek tada ćete zadobiti poštovanje drugih, a kao rezultat, mnogi će vas smatrati mudrom i inteligentnom osobom.

…Prirodu se ne može posjedovati, nju se mora razumjeti. Mi nismo samo njen mali dio, mi smo njezina najvažnija karika. Dok čovjek ne postane jedno sa prirodom, nikada neće naći istinsku sreću i zadovoljstvo…

Osim razumijevanja i poštovanja drugih ljudi, trebamo naučiti poštovati i druga živa bića kao i prirodu općenito. Iako ne možemo razgovarati sa životinjama, biljkama i “mrtvom” prirodom kao što to radimo s drugim ljudima, ipak se prema njima možemo naučiti ponašati s poštovanjem. Sjetimo se, prema svim prirodnim znanostima, kao i religijama, ljudska vrsta je došla zadnja na ovaj planet. Sve ostalo postojalo je već milijunima godina prije nas. Mi nismo gospodari prirode, tek njeni ponizni sluge. Onaj koji se ne slaže s ovom tvrdnjom neka se sjeti svih prirodnih katastrofa koje se događaju svaki dan, ali i kroz cijelu povijest Zemlje. Sve suše i poplave, potresi i erupcije, tsunamiji i uragani tek su mala naznaka destruktivne snage naše prirode. Uz sav silni respekt prema znanstvenicima i tehnolozima, ipak sam mišljenja da čovjek nikada neće nadvladati niti razumjeti te prirodne fenomene. Neke stvari stvorene su da ostanu vječne tajne, jer tako mora biti. Ljudski um je jako ograničen i prespor da bi se približio otkriću tih misterija. Također, oni koji su uvjereni kako naši strojevi “razmišljaju” i rade puno brže od nas, te kako će oni otkriti “veliku tajnu”, u velikoj su zabludi. Strojeve smo izumili mi ljudi, ali budući je čovjek nesavršen, time slijedi da su naši strojevi još nesavršeniji od nas. Jer svako stvorenje manje je savršeno od svoga stvoritelja. Stroj je manje savršen od čovjeka, a čovjek manje savršen od Boga. Stvorenje ne može nadmašiti svog stvoritelja, koliko god on to pokušavao.

…Sve one koji steknu znanje možemo smatrati intelektualcima. Sve one koji su znanje stekli koristeći svoju logiku i razumijevanje možemo zvati inteligentnim intelektualcima. Ali samo oni koju su sposobni sve stečeno znanje primijeniti u životu na pametan i koristan način, oni koji znaju kada i kako postupiti u određenom trenutku, njih možemo zvati mudrima…

…Ujedinjenjem inteligencije i discipline u mogućnosti smo da ne ponavljamo vlastite pogreške. Ujedinjenjem mudrosti i discipline u mogućnosti smo da ne ponavljamo tuđe pogreške. Čovjek lakše uči na vlastitim nego na tuđim pogreškama jer se s inteligencijom rađamo, a mudrost postižemo učenjem kroz iskustvo…

…Ako posjedujete visoku razinu inteligencije, discipline i mudrosti možete se smatrati vrlo sretnim čovjekom. Inteligencija će vam omogućiti razumijevanje svog vlastitog Ja kao i svijeta koji vas okružuje. Disciplina će vas naučiti samokontroli, a mudrost boljem i potpunijem pogledu na svijet u kojem živite, i to na višoj razini opažanja…

U ovih nekoliko rečenica mogli ste steći neku općenitu predodžbu kako se mudrost stječe kroz različite ljudske vrline; poput znanja, inteligencije i discipline. Vrlo rijetki su oni koji mudrost mogu steći samo meditiranjem i asketskim životom. Za sve nas ostale potrebne su neke predispozicije te mnogo rada i truda. Da bi krenuli stazama mudrosti, treba vam neko znanje o svijetu koji vas okružuje. A do znanja se može doći samo na jedan način, učenjem. Posjećujte knjižnice i čitajte knjige; tražite vrijedne informacije na internetu; gledajte i slušajte dokumentarne filmove na TV-u, internetu ili u kinu; posjećujte kulturne znamenitosti poput muzeja, galerija, kazališta, koncertnih dvorana; otiđite na javna predavanja u zatvorenim ili otvorenim prostorima. Učite i upijajte sva znanja koje smatrate važnim za svoj vlastiti životni put. Kako bi naučeno znanje bilo lakše razumljivo, potrebne su vam neke predispozicije, kao što su određeni stupanj inteligencije. Srećom, velika većina čovječanstva posjeduje dovoljno inteligencije kako bi ovaj svijet doživjeli i razumjeli na njima logičan i lako shvatljiv način. Oni koji to nisu u stanju samostalno shvatiti trebaju pomoć drugih. Zbog toga se i zovemo ljudskim društvom, kako bi jedni drugima pomagali kada je to potrebno. U konačnici, potrebna je velika doza discipline i samokontrole, kako bi sve stečeno znanje znali upotrijebiti na pravilan i svrsishodljiv način. Znači spojem znanja, inteligencije i discipline dolazi se do prvih stepenica koje vode na putu prema konačnoj spoznaji, a mudrost je jedna od njezinih glavnih karika.

Za kraj, ostavljam dvije mistične izreke napisane u obliku pjesmama. Nadam se da ćete ih razumjeti.

…Tamo gdje Ja ću poći
Sunce će vječno sjati
Prati stazu svjetlosti
i živjeti ćeš zauvijek…

…Svaka suza koju ispustiš, stvoriti će novi život.
Svaki korak koji napraviš, pokrenuti će novu apokalipsu.
Svaku riječ koju izgovoriš, pokrenuti će novu lavinu misli…

Napomena:

Sve izreke, odnosno tekstovi napisani kosim slovima (kurzivom ili italikom) izvučeni su iz e-knjige “Riječ djelo krasi“.

Ovaj tekst dio je e-knjige “Misli duhovnog anarhista

Oglasi