Subota, 04. kolovoza 2012. – Dan LVII.
Dionica: Trogir – Kaštela – Split

…Jeste li znali da stari dio grada Trogira, grada pod zaštitom UNESCO-a, kad ga pogledate iz visine, izgleda poput srednjevjekovnog sarkofaga?

trogir

I da se nalazi na malom otoku koji je s novim dijelom grada na obali povezan dvama mostovima, jednim standardnim cestovnim, a drugim drvenim pješačkim koji je izgrađen u obliku širokog i visokog luka.

Osim toga, s druge strane, stari grad je povezan cestovnim mostom s otokom Čiovom, koji je popularno izletište kako samih stanovnika Trogira, tako i mještana okolnih mjesta poput susjednih Kaštela, Solina ili Splita. A ni domaći ni strani turisti nisu nesvakidašnji gosti tog malog šumovitog otoka.

Obilazak starog dijela grada počeo sam u samom centru, kod njegove najviše i najpoznatije znamenitosti, katedrale sv. Lovre.

A najpoznatije djelo u samoj katedrali je portal Majstora Radovana.

…Radovanov portal je glavni portal katedrale sv. Lovre.

Najznačajniji je srednjovjekovni portal na istočnom Jadranu te u ovom dijelu Europe. Nazvan je po njegovu autoru Majstoru Radovanu koji ga je isklesao 1240. godine i potpisao s per Raduanum, iako je dovršen tek u 14. stoljeću. Portal je najmonumentalnije djelo romaničko-gotičkog stila u Hrvatskoj.

radovanov portal trogir

U blizini monumentalne katedrale, nalazi se i nekoliko samostana, od kojih je najpoznatiji ženski samostan sv. Nikole, sa svojom bogatom zbirkom starih umjetnina. Među umjetninama izloženim u samostanskoj zbirci, najvrjedniji je grčki reljef s likom božanstva Kairosa.

Goli mladić, po krilima tek krnje sačuvanim, kao i po tragovima tezulje u ruci, prepoznaje se kao Kairos, božanstvo ili tek demon sretnog trenutka, kojeg je teško zgrabiti. Kairosa, uvijek u letu, treba uhvatiti za kosu; odatle mu čuperak nad čelom, no u zatiljku je ćelav, neuhvatljiv kao sretna prigoda. Reljef se datira u IV. stoljeće ili u početak III. stoljeća prije Kr. i smatra se dijelom neke atenske radionice.

kairos

…Uz ove sakralne građevine, treba spomenuti i dvije utvrde.

Ona impozantnija zove se Tvrđava Camerlengo, dok je ona nešto niža ali umjetnički ljepšeg izgleda, kula sv. Marka.

Tvrđava Kamerlengo nalazi se na jugozapadnom rubu grada u nekoć završnom, izloženom uglu zidina. Poligonalna kula je starijeg datuma, iz kraja XIV. stoljeća. Nakon dolaska mletačke vlasti, čitav završni sklop zidina dobiva današnje oblike; za gradnju je bio konzultiran državni inženjer Lorenzo Picino, dok je izvedba povjerena protomagistru Marinu Radoju. Tvrđava je građena od 1420. do 1437. godine, a služila je za smještaj mletačke vojne posade u tada još buntovnom gradu. Dobila je ime po činovniku kamerlengu (camerariusu), mletačkom blagajniku.

kamerlengo

…Kula sv. Marka nalazi se na sjeverozapadnom uglu grada izložena prema kopnu; izvorno je bila spojena gradskim zidinama s tvrđavom Kamerlengo. Okrugla je oblika i prilagođena obrani od topovskih hitaca, a nastala je tijekom XV. stoljeća u doba turskih nasrtaja. Glorijet – kružna kolonada klasicističkih oblika sagrađena je godine 1809. u čast francuskog maršala Marmonta. To je inače jedan od rijetkih spomenika francuske vlasti u Dalmaciji.

sveti marko

…Tu su još i monumentalne zidine i gradska vrata, Kneževa palača i palača Ćipiko itd.

Od zanimljivosti izdvojit ću da je u gradu Trogiru otvorena prva ljekarna u Europi, i to još davne 1271. godine. Nalazila se u sklopu kuća u blizini katedrale i gradske lože. Originalni dokument koji to potvrđuje je u privatnoj zbirci, a kopija se nalazi u trogirskom muzeju.

Ovaj grad poznat je i po mnogim klapama, a najpoznatija od njih je klapa “Trogir”, gdje je svoju pjevačku karijeru počeo i naš slavni i nedavno preminuli tenor Vinko Coce.

coce trogir

Uz Cocu, uz ovaj grad vežemo i blaženog Augustina Kažotića – najugledniju hrvatsku ličnost 14. stoljeća, inače redovnika dominikanca, zagrebačkog biskupa, začetnika humanizma u sjevernoj Hrvatskoj, govornika i znanstvenika; Petra Berislavića – hrvatskog bana; Ivana Luciusa Lučića – hrvatskog povjesničara i oca hrvatske povijesne znanosti.

Još ću spomenuti da je u antičko vrijeme Trogir, odnosno tadašnji Tragurium bio poznat po vrlo kvalitetnom mramoru.

…Tri kilometra od Trogira, na putu prema Zračnoj luci Split u Resniku i obližnjim Kaštelima, opazio sam jednu prirodnu znamenitost.

Radilo se o malenom prirodnom rezervatu “Mlinice Pantan”, gdje sam opazio nekoliko patkica kako plivaju na površini kristalno čistog zelenog jezera. Ovaj rezervat nalazi se odmah pokraj glavne državne ceste. Srce Pantana čine obnovljene fortifikacijske renesansne mlinice, koje predstavljaju najznačajniji objekt industrijske arhitekture na istočnoj obali Jadrana. Izvor koji teče preko mlinica daje od 8-12 m3 vode/sekundi koja izvire iz 12 malih izvora, formira jezero i nakon jednog kilometra u obliku rijeke Rike ulijeva se u more, na prekrasnoj morskoj laguni. Pantana je stanište 163 vrste ptica i mrijestilište 34 vrste riba, sa 124 vrste autohtonih biljnih vrsta. Županija Splitsko-dalmatinska 2000. je godine pedesetak hektara Pantana proglasila posebnim ihtiološko-ornitološkim rezervatom. Dr. Mladen Pavić, inače vlasnik ovog malog rezervata, je za restauraciju mlinica i očuvanje bioraznolikosti krajobraza Pantan dobio godine 2005. Nagradu Grada Trogira i Turističke zajednice Trogir. Mlinice Pantan su danas nezaobilazno mjesto gostima koji posjećuju Trogir i Split, studentima, đacima, znanstvenicima, kajakašima, poslovnim ljudima…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

…I tako sam od Pantana stigao do Kaštela.

Općina Kaštel sastoji se od čak sedam kaštela, odnosno starih srednjevjekovnih utvrdi, koje su u današnje vrijeme u većini slučajeva preuređene u modernom stilu i prenamjenjene.

Od Kaštel Štafilića do Kaštel Sućurca, seže pogled na nažalost, vrlo prljavi i zagađeni Kaštelanski zaljev, na okolnu industrijsku zonu (pretežno grada Solina) i danas poprilično zapuštene staklenike gdje se, nadam se još uvijek, uzgaja voće i povrće ovog kraja, pri čemu se posebno ističu uzgoj rajčice, salate i trešanja.

Od svih sedam kaštela, najviše mi je u sjećanju ostao onaj prvi, Kaštel Štafilić.

A zašto baš on?

Zato jer se u njemu nalazi iznimni spomenik prirode, maslina stara više od 1500 godina, lokalno zvana Mastrinka. Olea Europea, za Kaštelane i nije divlja maslina. Na širem području regije danas više nema takve sorte masline, pa se pretpostavlja da je donesena iz južne Italije ili Grčke. U antičko vrijeme, točnije u I. stoljeću poslije Krista, ovaj prostor između Salone i Traguriuma bio je važno poljoprivredno područje s brojnim rimskim ladanjskim vilama. U vrijeme cara Klaudija (10.-54. god. poslije Krista) zemlja je bila podijeljena isluženim vojnicima – veteranima. Ta činjenica navodi na pretpostavku da su rimski vojnici na svoja poljoprivredna dobra, u Klaudijevom naselju Siculi, koje je bilo smješteno na širem području današnjeg Resnika, donijeli i sjeme ove masline. Tisuću i petsto godina stara maslina primjerak je ove vrste, a danas se nalazi u dvorištu dječjeg vrtića Maslina u vlasništvu obitelji Perišić. Očuvanje ovoga rijetkog spomenika u kojemu se sjedinjuju priroda i povijest te je važan za kulturu i sliku Dalmacije, značajno je i za njegovanje tradicije i očuvanje prirodnih prostora naše zemlje. 20.04.2001. godine, Hrvatska je pošta izdala prigodnu poštansku marku nazvanu 15. stoljeća masline u Kaštel Štafiliću.

maslina

…Osim spomenute masline, ova općina, smještena pod brdima Kozjaka i bliskog mu Mosora, ima i jedan zanimljivi muzej.

Muzej grada Kaštela, odnedavno smješten u kaštelu Vitturi, koji se nalazi u sastavu Kaštel Lukšića, ima jedan zanimljivi ulaz. Naime, osim standardnog glavnog ulaza u muzej, postoji i onaj bočni, do kojeg se može doći samo čamcem, jer je u potpunosti okružem morskom vodom. Ovaj kaštel nekad je služio za obranu od Turaka, a ulaz sa morske strane bio je povezan pomičnim drvenim mostom sa obližnjom obalom. Nakon prestanka turske opasnosti, drveni most je uklonjen, a ulaz je ostao okružen vodom, pa se do njega ne može nikako drugačije doći nego čamcem.

muzej kaštela

Prolaskom kroz kaštele, stigao sam u novi dio grada Solina, nekadašnje grčke kolonije Salone i njezinog slavnog amfiteatra, smještenog na padinama planine Kozjak. Nisam se dugo zadržavao u Solinu, jer sam čim prije htio stići do Splita, kako me noć ne bi zatekla na putu.

solin amfiteatar

Prošavši Solin, došao sam do jednog vijadukta ispod kojeg su mještani izgradili čak tri staze za boćanje (tamo gdje se igra “na balote”, tamo su i Dalmatinci), a malo kasnije prešao sam preko mosta Smokvika koji me i službeno doveo u novi dio grada pod Marjanom, Dioklecijanovog grada Splita.

I tu je moj dan i završio.

Ubrzo je pala noć, a ja sam bio primoran na brzo snalaženje u prostoru i traženje novog prenoćišta.

NAPOMENA: Ovo je jedno od poglavlja putopisa Dnevnik mladog hodočasnika!

Oglasi