…Bilo je proljeće 2011., rano proljeće, druga godina mojeg života na dnu društva.

Tada je nešto u meni eksplodiralo, nešto mi je govorilo da je vrijeme da promijenim svoje svjetonazore, da je vrijeme da se maknem iz te besparice, klošarenja i svog tog crnila društva u kojem sam se nalazio. Odlučio sam da je vrijeme da se pokrenem i da iskoristim svoje i preveliko slobodno vrijeme na neke konkretne stvari, na stvari koje me možda neće izbaviti iz te depresije, ali će me svakako učiniti nešto sretnijim čovjekom. Odlučio sam iskoristiti sve svoje vrline i prednosti kako bi se bavio nečime što bi mi odagnalo misli od tmurne svakokodnevice. Zatim sam se pitao čime bi se to mogao baviti, barem iz vlastitog gušta, ako već ne i iz profita.

Srećom, već neko vrijeme bio sam česti posjetitelj gradskih knjižnica gdje sam čitao ili posuđivao knjige raznih tematika kako bi kratio svoje vrijeme. Knjiga može biti dobro pomagalo kad se želite barem na trenutak odvojiti od stvarnosti i utonuti u neki svijet kojeg ste sami kreirali, naravno uz malu pomoć autora knjige koje čitate.

Obično se kaže da najbolji pisci nikada ne pišu gotove priče, već one koje omogućuju njihovim čitateljima da sami kreiraju svoju stvarnost dok čitaju samo djelo. Na taj način čitatelji se lakše užive s likovima iz knjige.

Osim gradskih knjižnica, počeo sam posjećivati i neke religijsko-duhovne lokacije, prvo sam otišao na sat meditacije u Budistički centar, malo kasnije na predavanja o Bhagavat Giti, inače jednoj od najljepših knjiga svih vremena, jednoj od knjiga iz hinduističkih Vede-a, u Centru za Vedske studije. Jedan od razloga mojeg zanimanja za religijske i duhovne ezoterijske i egzoterijske discipline leži u činjenici da sam odjednom počeo čitati razna duhovna djela, čak toliko da sam pročitao većinu knjiga iz Biblioteke Tragovi našeg izdavača CID-Nove.

knjige
Biblioteka Tragovi, neke od pročitanih knjiga

Poslije toga sve vam više vremena provodio u samačkim lutanjima gradom Zagrebom, a kasnije i šumama Medvednice. Tražio sam svoj mir, svoj životni put, razlog zašto sam ovdje, zašto se nalazim u tako teškoj životnoj situaciji, te kako da se iz nje izvučem. Tada su na um pale neke zanimljive misli i izreke, koje sam kasnije uvrstio u svoju prvu objavljenu e-knjigu Riječ djelo krasi. No, ono što je uslijedilo bilo je još zanimljivije.

medvedgrad
Podno ovih zidina, pokraj vidikovca, tražio sam svoje utočište, mir i tišinu za noćno čitanje knjiga i meditaciju

Odlučio sam da je vrijeme da se otvorim svijetu, barem ovom našem lokalnom, te sam po prvi puta u životu počeo objavljivati moje kratke filozofske tekstove, te spomenute izreke na svom prvom blogu anarchy4all.bloger.index.hr.

Nakon prva dva politički orijentirana teksta (prvi tekst Misli jednog anarhista objavljenog 08. ožujka 2011.) u potpunosti sam se bacio na filozofsku i religiozno-duhovnu tematiku. Samo dva mjeseca nakon pokretanja bloga, na vlastitu ideju, ali i uz veliku moralnu potporu drugih blogera, odlučio sam krenuti na svoju prvu pješačku avanturu, no zbog raznih razloga, o kojima sam već prije pisao, to putovanje sam morao odgoditi za slijedeću godinu. Umjesto avanture, ostao sam u Zagrebu i nastavio pisati na blogu.

Već tada, početkom te 2011., razmišljao sam kako bi bilo baš krasno kada bi jednog dana bio u mogućnosti pokrenuti neku svoju školu, i kao učitelj, učiti, savjetovati i poticati svoje učenike na kreativni rad, podjednako uzimajući u obzir kako svjetovne (č. znanstvene i umjetničke), tako i duhovne principe. Htio sam školu, ne 21. vijeka, nego daleke budućnosti.

***nastavak u drugom dijelu…

Oglasi