NAPOMENA: Prvi dio pročitajte ovdje!

…Imao sam u glavi modernu školu, u nekoj zabiti (npr. u južnoj Lici) izgraditi moderni kompleks, zgrade okruglog oblika, sve rađene po principima moderne ekološke gradnje, a u vrtu između zgrada zasađene razne voćke, drveće i grmlje, te povrtnjake po principu onoga što danas znam da se zove permakultura. Također, baš kao u stilu francuskog cara Luja XIV., izgraditi paviljone i šetališta uz svo to zelenilo, pravi mali raj na zemlji, moderni kapus za učenje i zabavu u neposrednoj blizini same divljine. A unutar kampusa, zgrade s najmodernijom opremom, moderne učionice s računalima, znanstvene laboratorije i radionice, umjetničke ateljee i posebno mjesto za pobornike duhovnih pokreta i tradicija. Sve u svemu, škola koja svoje temelje, znanja i učenja podjednako temelji na znanstvenim, umjetničkim i duhovnim principima. Jer uvijek sam smatrao, jedini način da ovo čovječanstvo doživi svoje zlatno doba, da preživi sve krize i dosegne viši stupanj razumijevanja sebe i svoje okoline, je da svi kreativci ovoga svijeta ujedine svoje snage u pronalaženju odgovora na sva naša višestoljetna pitanja, dileme i probleme.

škola

Te misli pratile su me sve ove godine, tijekom dviju pješačkih avantura Lijepom našom 2012. i 2013., zatim nakon objavljivanja svojeg malog e-časopisa (iako se više radilo o e-knjizi izdanoj u dijelovima) Libertas Nova 2013., kojeg sam i nazvao Novom Slobodom, jer sam smatrao da je današnji način gledanja na svijet, način učenja i novih spoznaja zastario, i ne donosi neke dobre i kvalitetne rezultate.

ln

Razmišljao sam da je došlo vrijeme za promjene!

Kroz tih nekoliko godina (2011.-2015.) polako sam objavljivao i neke svoje druge radove (putopise s avantura Dnevnik mladog hodočasnika i U potrazi za izgubljenim…), zatim svojevrsnu knjigu dijaloga Grmljavina unutarnjeg uma, a tu je i moja prva knjiga o mojim revolucionarnim mislima (ponekad i pretjeranim) Misli duhovnog anarhista.

misli

Nakon kraće pauze, prošle sam godine ponovno počeo razmišljati o pokretanju vlastite škole, ovoga puta u formi tečajeva koje bi vodio kao vlasnik malog poduzeća.

Stoga sam u svojoj trećoj pješačkoj avanturi (kroz Sloveniju i Italiju) skicirao neke nacrte, da bi ih djelomice završio tek polovicom ove godine. Nažalost, kako sam u međuvremenu ponovno ostao bez posla (uvijek sam imao koliko peha, toliko i vlastite gluposti oko takvih stvari), tako da kad su mi sve skice bile gotove, bez posla i novaca nisam mogao pokrenute svoje poduzeće. Čak sam poslao i zahtjev za odobravanje financijske pomoći za samozapošljavanje Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, ali od zakazane radionice nije bilo ništa, pa tako ni od mogućnosti da se moj zahtjev obradi i da kroz određeni kraći period eventualno dobijem neki pozitivan odgovor.

S obzirom da me vrijeme ne mazi, kao ni godine, strogo sam odlučio da mi u RH više nije mjesto, i da je nakon mnogih premišljanja o odlasku iz Lijepe naše (o čemu sam već razmišljao nekoliko zadnjih godina) došlo vrijeme da početkom ovog kolovoza konačno napustim područje RH i otisnem se u “bijeli svijet”, u potrazi za svojim životnim ciljevima i snovima.

Iako znam da mi bez novaca, zapravo gotovo bez ičega, ovaj put neće biti ni najmanje lagan (vjerojatno mnogo teži od svoje prve avanture), odlučio sam da u vjerojatno svojem zadnjem pokušaju nešto napravim od svojeg života i spojim ugodno s korisnim, svoje dvije dugogodišnje ljubavi, podučavanje i pješački avanturizam. Pokušati ću tamo negdje vani pokrenuti svoj zacrtani i odavno isplanirani plan o pokretanju tečaja kreativnosti, ako treba, isprva ga voditi na crno, i na otvorenom prostoru, baš onako kako su to radili stari učitelji, proroci i mudraci.

Uvijek sam govorio da bi htio da mi škola izgleda poput moderne Platonove Akademije ili Aristotelovog Liceja, dubokoumne, filozofske, poticajne i kreativne, kako za učenike, tako i za njihovog učitelja.

platon

A vrijeme će pokazati da li sam bio u pravu!

Za kraj, jedna Delboyeva izreka iz popularnih “Mućki”:

“He who dares wins!”

Advertisements