NAPOMENA: Prvi dio pročitajte ovdje!
…Imao sam u glavi modernu školu, u nekoj zabiti (npr. u južnoj Lici) izgraditi moderni kompleks, zgrade okruglog oblika, sve rađene po principima moderne ekološke gradnje, a u vrtu između zgrada zasađene razne voćke, drveće i grmlje, te povrtnjake po principu onoga što danas znam da se zove permakultura. Također, baš kao u stilu francuskog cara Luja XIV., izgraditi paviljone i šetališta uz svo to zelenilo, pravi mali raj na zemlji, moderni kapus za učenje i zabavu u neposrednoj blizini same divljine. A unutar kampusa, zgrade s najmodernijom opremom, moderne učionice s računalima, znanstvene laboratorije i radionice, umjetničke ateljee i posebno mjesto za pobornike duhovnih pokreta i tradicija. Sve u svemu, škola koja svoje temelje, znanja i učenja podjednako temelji na znanstvenim, umjetničkim i duhovnim principima. Jer uvijek sam smatrao, jedini način da ovo čovječanstvo doživi svoje zlatno doba, da preživi sve krize i dosegne viši stupanj razumijevanja sebe i svoje okoline, je da svi kreativci ovoga svijeta ujedine svoje snage u pronalaženju odgovora na sva naša višestoljetna pitanja, dileme i probleme.
Te misli pratile su me sve ove godine, tijekom dviju pješačkih avantura Lijepom našom 2012. i 2013., zatim nakon objavljivanja svojeg malog e-časopisa (iako se više radilo o e-knjizi izdanoj u dijelovima) Libertas Nova 2013., kojeg sam i nazvao Novom Slobodom, jer sam smatrao da je današnji način gledanja na svijet, način učenja i novih spoznaja zastario, i ne donosi neke dobre i kvalitetne rezultate.
Razmišljao sam da je došlo vrijeme za promjene!
Kroz tih nekoliko godina (2011.-2015.) polako sam objavljivao i neke svoje druge radove (putopise s avantura Dnevnik mladog hodočasnika i U potrazi za izgubljenim…), zatim svojevrsnu knjigu dijaloga Grmljavina unutarnjeg uma, a tu je i moja prva knjiga o mojim revolucionarnim mislima (ponekad i pretjeranim) Misli duhovnog anarhista.
Nakon kraće pauze, prošle sam godine ponovno počeo razmišljati o pokretanju vlastite škole, ovoga puta u formi tečajeva koje bi vodio kao vlasnik malog poduzeća.
Stoga sam u svojoj trećoj pješačkoj avanturi (kroz Sloveniju i Italiju) skicirao neke nacrte, da bi ih djelomice završio tek polovicom ove godine. Nažalost, kako sam u međuvremenu ponovno ostao bez posla (uvijek sam imao koliko peha, toliko i vlastite gluposti oko takvih stvari), tako da kad su mi sve skice bile gotove, bez posla i novaca nisam mogao pokrenute svoje poduzeće. Čak sam poslao i zahtjev za odobravanje financijske pomoći za samozapošljavanje Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, ali od zakazane radionice nije bilo ništa, pa tako ni od mogućnosti da se moj zahtjev obradi i da kroz određeni kraći period eventualno dobijem neki pozitivan odgovor.
S obzirom da me vrijeme ne mazi, kao ni godine, strogo sam odlučio da mi u RH više nije mjesto, i da je nakon mnogih premišljanja o odlasku iz Lijepe naše (o čemu sam već razmišljao nekoliko zadnjih godina) došlo vrijeme da početkom ovog kolovoza konačno napustim područje RH i otisnem se u “bijeli svijet”, u potrazi za svojim životnim ciljevima i snovima.
Iako znam da mi bez novaca, zapravo gotovo bez ičega, ovaj put neće biti ni najmanje lagan (vjerojatno mnogo teži od svoje prve avanture), odlučio sam da u vjerojatno svojem zadnjem pokušaju nešto napravim od svojeg života i spojim ugodno s korisnim, svoje dvije dugogodišnje ljubavi, podučavanje i pješački avanturizam. Pokušati ću tamo negdje vani pokrenuti svoj zacrtani i odavno isplanirani plan o pokretanju tečaja kreativnosti, ako treba, isprva ga voditi na crno, i na otvorenom prostoru, baš onako kako su to radili stari učitelji, proroci i mudraci.
Uvijek sam govorio da bi htio da mi škola izgleda poput moderne Platonove Akademije ili Aristotelovog Liceja, dubokoumne, filozofske, poticajne i kreativne, kako za učenike, tako i za njihovog učitelja.
A vrijeme će pokazati da li sam bio u pravu!
Za kraj, jedna Delboyeva izreka iz popularnih “Mućki”:
“He who dares wins!”
Želim ti da te sreća prati na tvom putu. Šta god da odlučiš.
LikeLiked by 1 person
Hvala. A tebi ja želim mnogo sreće sa tvojim idejama i projektima…
LikeLiked by 1 person
Hvala ti, Ianus. Trenutno mi je ponestalo volje i snage, a valjda ću da ih okupim na gomilu.
LikeLiked by 1 person
…Ne sumnjam u tebe da ćeš ponovno pronaći svoju snagu, volju i entuzijazam za nove kreativne i inovativne ideje…
LikeLiked by 1 person
Iz tvojih usta u Božije uši…
LikeLiked by 1 person
Tacno tako – ako ne probas, neces znati da li je uopste izvodljivo. 😉
Posto znam da se “pakujes” (pomenuo si da verovatno kreces iduce nedelje), samo da ti pozelim svu srecu na ovom novom putu.
Znam da ides bez icega, ali cim budes u prilici (i zaradis svoje prve velike pare od poducavanja!!!), probaj da se oglasis, da nam napises dokle si stigao – i u kilometrima, i u nastojanjima. Volela bih da cujem kako napreduje nova Sokratova skola (ili Platonova, Aristotelova – biraj, s obzirom na to da sam zavrsila filozofiju, meni su sve drage!). A i da znamo da si dobro, da sve ide po “planu”.
Sve najbolje, Kristijane (Ianus, ako ti je milije). Jos cemo se mi tebi pridruziti u nekom novom ucenju i drugacijem okruzenju, videces! 😉
Pozdrav! 🙂
LikeLiked by 1 person
Hvala ti na pozdravima, savjetima i pozitivnim mislima! Iz tvojih riječi u Božje uši! Nadam se da ću uspjeti u svojem naumu i preživjeti taj put, te konačno naći pravi smisao svojeg života, a ne besciljno lutati ovim stazama nemira i patnje. I naravno, ako poživim dovoljno dugo i nešto ostvarim, naravno da ću pisati o tome, na ovom ili nekom drugom blogu ili knjizi…
LikeLiked by 1 person
Naravno da ces preziveti, a samo se nadamo da ces i ostvariti sve sto si zamislio. Mi smo tu, pa gde god da se oglasis!
Nema na cemu, i sve najbolje jos jednom! 🙂
LikeLiked by 1 person
Hvala! Imam filing da će mi ovo putovanje biti najteže, jer ova avantura nema konkretne ciljeve, tj. dionice puta, kao što je bio slučaj s prethodnim putovanjima, tako da mogu krenuti bilo kojim putem, stići bilo kada, spavati gdje god hoću (i u šumi), a i pitanje koliko dugo će vremena proći dok nešto zaradim i koliko često ću jesti…
LikeLike
…Ovo je u stvarnosti put u nepoznato…avantura u pravom smislu riječi…
LikeLiked by 1 person
Sutra odlazim u novu avanturu, novo hodočašće, novi križni put, u tuđinu. U potragu za poslom i novim početkom. Pješice do Švedske, pa ako preživim bit će dobro. Gdje ću se skrasiti to zna samo dragi Bog. Nadam se samo da me ni ovoga puta neće ostaviti na cjedilu, da se sam borim sa svojim demonima. Sutra prelazim slovensku granicu, ne znam hoću li prvo do Brežica, Krškog ili nekog trećeg mjesta. Nije ni bitno. Nek me Providnost prati na ovom putu. I pitanje je kad ću se i da li ću se ikada vratiti u Hrvatsku. Poželite mi sretan put. Možda će mi biti i zadnji u životu!
LikeLike
Verujem da je doslo vreme da se krug zatvori i da krene neko sasvim novo razdoblje za tebe. Drzim ti fige i ne sumnjam u tebe 😉
LikeLiked by 1 person
Hvala. I ja se nadam da je tako.
LikeLike