…Otkako sam se u zadnjih nekoliko godina počeo baviti s duhovnim temama vezanim uz filozofiju i teoriju tradicionalnih svjetskih religija i vjerovanja, te njihovim odnosom sa svjetovnim temama vezanim uz znanost i umjetnost; došao sam do nekih novih spoznaja koje mi se vjerojatno nikada ne bi ukazale da sam ostao vezan isključivo uz popularnu znanost, kojoj sam se priklanjao praktički cijeli svoj život, i za koju sam žrtvovao sve svoje vrijeme i kreativnost. I nije mi žao što sam toliko dugo bio u znanstvenim vodama, ne samo kao kemičar po svom zvanju, nego i po velikom interesu za sve popularne znanosti putem knjiga, televizije, i nama mladima toliko neophodnog interneta. Ali cijelo sam to vrijeme imao dojam da mi ni sva znanost ovog svijeta niti sve knjige do kojih se mogu dočepati ne mogu odgovoriti na sva pitanja za koje sam tražio odgovore. Naravno, da se razumijemo, znao sam da ne postoje odgovori na sva pitanja, i da iza svakog odgovora dolazi novo pitanje.

Nedavno sam pročitao u jednoj knjizi o Kabali jednu zanimljivu anegdotu na temu postavljanja pitanja i dobivanja odgovora (Kabala je židovska ezoterijska filozofija, židovski način gledanja na svijet mistike, najviše vezan uz njihove svete knjige, poput svima poznate Tore, inače dijela Talmuda):

Jednog je Židova netko upitao:

”Zašto vi Židovi na pitanje uvijek odgovarate pitanjem?”

”A zašto ne?”, glasio je odgovor.

kabala
Kabala; umjetnički prikaz Drveta života

I tako, dok trenutno plovim ovim duhovnim vodama i čitam knjige iz raznih područja ezoterije, odnosno religijske mistike, sve više pitanja mi pada na pamet, i bez obzira što na njih ne mogu uvijek dobiti zadovoljavajući i jednostavan odgovor, ipak sam mnogo sretniji s onim što doznam nego dok sam bio zalijepljen samo uz svjetovne stvari. Došao sam do spoznaje da sve što radiš mora biti produhovljeno, odnosno u prisutnosti duha, onog bezvremenskog i vječnog kojeg slave sve religije svijeta, kako one organizirane institucionalne tako i one plemenske, vezane uz drevnu simboliku i koje su već stoljećima naklonjene Majci Prirodi. Taj Duh pišemo s velikim slovom jer predstavlja jednu cjelinu, on je duh cjelokupnog svijeta i svemira, svega vezanog kako za materijalni tako i za duhovni svijet. Naravno, tu se spominje i duh kojeg pišemo sa malim slovima, a pri tome mislimo na duh svakog od nas osobno, odnosno naše duše (duhovnog i vječnog dijela našeg bića).

U knjigama duhovnog karaktera naučio sam mnogo o ovom našem svijetu, o svjetovima koji su postojali prije i koji će tek postojati. Svjetovima na nižoj materijalnoj, ali i na višoj duhovnoj razini. I koliko god se tumačenja raznih mistika, filozofa i proroka mogu razlikovati i mijenjati kroz ljudsku povijest, u suštini svi oni govore o istim stvarima ali na različiti način, iz svog kuta gledanja. Uostalom, kako bi moglo biti drugačije, kada ne postoje dva čovjeka na ovoj našoj planeti koji u potpunosti razmišljaju na identičan način. Čak niti među jednojajčanim blizancima to nije slučaj. Oni su možda identični na fizičkoj, emocionalnoj i mentalnoj razini, ali nikako na onoj duhovnoj. Svaki čovjek je poseban na svoj način, zasebna je individua.

oznake religija

Jedno od tumačenja oko kojih se spore mnoge religije danas, jer ne mogu odgovoriti na to vječno pitanje, je i ono da li postoji jedan Bog ili više bogova. Monoteisti se zaklinju kako je samo jedan Bog, stvoritelj neba i zemlje i da nema drugih bogova oko Njega (premda se može govoriti i o Boginji, jer pojam Boga se ne može vezati uz određeni spol. Na Boga se može gledati i kao onoga koji posjeduje i oba spola i nijedan od njih, kao dvospolac ili bezspolac. Također, vjerojatni razlog zašto se o Bogu govori u muškom rodu, je zbog činjenice da su autori svetih knjiga živjeli u pretežno patriotski naklonjenom društvu, što je i danas više-manje slučaj). Pa zar uostalom ne piše u Tori, Bibliji i Kur’anu da je prva Božja zapovijed koju je Bog izdiktirao Mojsiju:

”Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.” (po Tori)

”Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!” (po Bibliji, a slična je verzija i u Kur’anu)

mojsije
Mojsije; prelazak preko Crvenog mora

Tako kažu monoteističke i zapadno orijentirane religijske institucije.

No, što je sa istočnjačkim filozofijama i ezoterizmu?

Što oni kažu o postojanju viših sila i božanskih (čitaj duhovnih) bića?

Po mišljenjima hinduističkih mistika i proroka, oni vjeruju u postojanje cijele grupe bogova, cjelokupnom panteonu; što i nije nešto posebno čudno budući da se radi o najstarijoj egzistirajućoj religiji svijeta, po procjenama staroj šest do sedam tisuća godina. A svima koji ste ikada čitali ili učili o religijama i vjerovanjima trebalo bi biti poznato da su sve drevne religije bile politeističke. Ljudi su vjerovali u mnoge bogove te su ih prikazivali kao prosvijetljena bića s ljudskim obilježjima i natprirodnim moćima.

Najstarije i najsvetije hinduističke knjige, Vede (što na sanskr(i)tu znači znanje) govore o tim bićima (glavni bog Brahman i njegovi pomoćnici Šiva, Višnu, Šakti, Ganeš, Hanuman, Surya; da nabrojim samo neke) i njihovim natprirodnim moćima. U njihovim svetim spisima i epovima (poput Ramajane i Mahabharate) također se spominju i veliki junaci (poput Rame ili Arjune) te avatari (Božji poslanici na zemlji; utjelovljenja Boga u čovjeku, poput Krishne). Sve u svemu, jedna čitava velika sretna božanska obitelj. Kada razmišljam o hinduističkim poimanjima svijeta, uvijek me njihov panteon podsjeti na panteon starih Grka i Rimljana, i onih, meni dragih i napetih avanturističkih televizijskih serija, Herculesa i Ksene.

gita
Bhagavat Gita; dijalog Arjune i Krishne

A što je tek s onim religijama koje ne priznaju postojanje Boga ili bogova, ili se ne izjašnjavaju po tom pitanju. Takvih ateističkih i antiteističkih religija i filozofskih pravaca ima najviše. Od najpopularnijeg budizma (učenja kroz Nirvanu prosvijetljenog proroka Siddharthe Gautame), preko taoizma (kineskog filozofa i mistika Lao Tze-a), manihejizma, konfucijanizma, jainizma itd. O plemenskim vjerovanjima da ne govorim.

taoizam

Sve u svemu, kada sam tako malo i sam razmišljao o toj vječnoj temi priznavanja božanstava i Boga/ bogova došao sam na jednu ideju. Moje mišljenje je da je prava istina negdje između teza svih ovih velikih mistika i proroka , što ne znači da se morate sa mnom slagati (zastupam teoriju da svatko ima pravo na svoje mišljenje i životni put, vjerujem u slobodnu volju svakog pojedinca). U biti i jedni i drugi su u pravu (i pri tome posebno mislim na vječno suprotstavljene monoteiste i politeiste), jer Bog je i jedan i sve.

Na pojam Boga može se gledati na dva različita načina. On je jedan, jer čini jednu cjelinu. On je sve što postoji, na materijalnoj i duhovnoj razini, On je sve vidljivo i nevidljivo; ono što je bilo, što jest i što će biti (premda na duhovnim razinama ne postoji pojam prostora i vremena).

No, ujedno on je svaki dio te cjeline, svaki njegov sastojak. On je svako živo biće; svaki čovjek, životinja i biljka je jedan mali bog, koji živi kao njegov sastavni dio, kao dio cjeline. Svaki kamen, svaka rijeka, more i planina i sve što smatramo neživim je dio Njega, Njegov nesvjesni dio. To je kao da o Bogu govorite kao o šumi prepunoj živih bića.

Svaka šuma, kao jedna cjelina, sastoji se od svojih dijelova, živih bića i neživih stvari. I kao što šuma kao cjelina ne može postojati bez svojih dijelova (svaki i najmanji cvijet, kukac ili kamen je bitan), tako ni svaki njezin sastavni dio ne može živjeti bez šume kao cjeline. Svakom kukcu ili cvijetu šuma daje potrebnu hranu, vodu i zaklon od vjetra i oluje. Mislim da je takav slučaj i s poimanjem Boga. On je i jedan i sve. Zato mislim da su svi pomalo u pravu kada zastupaju svoje osnovne teze, ali i u krivu jer misle da su samo njihova mišljenja ispravna, a tuđa kriva. Ovo je i jedan od razloga za neprestane sukobe i ratove, barem kada je religija u pitanju.

šuma

NAPOMENA: Ovo je jedan od tekstova iz e-knjige Misli duhovnog anarhista!

Oglasi