…U subotu iza pola noci krenuo sam S-Bahnom na kratki izlet do jednog malog mjesta na sjeveru Augsburga, na poziv jedne moje prijateljice koja u tom mjestu radi jedno krace vrijeme, kako bi se odmorio i napunio “baterije” za daljnju borbu s ovdasnjom birokracijom, papirologijom, trazenjem smjestaja i posla ovdje u Bavarskoj.

Isprva, nakon njenog poziva, mislio sam si nema sanse da dodjem do tamo, kad od Münchena do Augsburga ima cca 80 km, a ja imam jako malo novaca koje nikako ne bi htio potrositi na povratnu zeljeznicku ili autobusnu kartu. A uostalom, ne bi ni imao dovoljno novca, jer se ovdje u Njemackoj, kao i u Austriji svaki km puta naplacuje cca jedan euro, izuzev nekih autobusnih prijevoznika poput FlixBusa, ali to samo ako kartu placate online, a za to morate imate kreditnu karticu ili Paypal racun.

No, onda sam se sjetio, dok sam jos bio u Gradskoj knjiznici u Münchenu, da mogu ici S- ili U-Bahnom, naravno svercati se, do najdaljeg mjesta do kojih ove gradske linije voze. Nasao sam da S-Bahn br. 2, vozi od München Hauptbahnhofa do Altomünstera, a to je selo nekih 50 km udaljeno od centra bavarske prijestolnice. Mislio sam si ok, tad bi jos imao 30-ak km pjesice ili ako nekom maznem bicikl, jos i brze.

I tako sam krenuo u 1:30 h s glavnog kolodvora u vlak koji se u Dachau rastavio na dva dijela, prednji kraj je isao za jedno drugo mjesto, a straznji, u kojem sam se smjestio, za Altomünster. Voznja je trajala cca 1 h, tako da sam oko 2:30 bio u hladnom Altomünsteru. Prvo sam htio otici do centra mjesta, do obliznje crkve naci neku klupu gdje cu prespavati noc, pa kad se razdani, polako krenuti pjesice do Augsburga, za sto bi mi trebalo 6-8 sati, ovisno o brzini hodanja i strmini ceste.

No, kako je vlak stigao u Altomünster, par minuta kasnije, na odlasku do crkve, pocela je padati sitna kisa koja je trajala mozda 10 minuta. Dovoljno da smoci sve klupe, pa sam se morao vratiti na obliznju autobusnu postaju, pod nadstresnicu. Mislio sam si ok, tu cu probat malo prespavat noc. Na stanici je sjedilo dvoje ljudi, jedan stariji i jedan mladji muskarac, oboje su dosli s Oktoberfesta, istim vlakom iz Münchena. Prvo sam mislio, zasto su bas morali tu sjesti, kako cu sad tu spavati, ali sam dok sam sjedio, kako jesam ekstrakomunikativan, poceo s njima pricati na eng-njemackoj kombinaciji. Kasnije sam shvatio da ne cekaju taksi ili bus, nego da su to otac i sin, i da cekaju svoju majku-zenu da ih autom poveze doma. Kad su otisli, pozdravio sam ih i razmisljao kako cu provesti jos cca 4 sata na ovoj hladnoci.

Nije proslo ni 10 minuta, kad evo ti njih natrag, zaustavljaju se, otvaraju prozor auta i pitaju me hocu li da me prevezu u smjeru Augsburga, jer oni zive u jednom mjestu koje je u tom smjeru. Prihvatio sam poziv, a oni su me odvezli nekih 15-ak km do zeljeznicke stanice u Aichahu, jednom malom mjestu. Zatim sam odlucio prespavati ostatak noci na vrlo ugodnoj klupi ispod nastresnice jednog kafica na kolodvoru.

Da skratim cijelu ovu dugu pricu, kad sam se probudio i izvukao iz svoje vrece za spavanje u 5:30 h, sreo sam dvojicu mladica koji su cekali svoje vlakove, jednog iz Rusije, a drugog iz Nigerije. I naravno da sam i s njima klepetao veci dio vremena, prije nego sto sam namjeravao krenuti za Augsburg. U konacnici, skompao sam se sa spomenutim Nigerijcem, mladicem mojih godina, koji zivi u Njemackoj cca 2 god. i koji je bio na putu u Augsburg. Na kraju mi je platio dorucak u tom kaficu-pekarnici na samom kolodvoru, dao mi jos 3 eura, a na kraju me pozvao da idemo zajedno vlakom do Augsburga te meni i sebi platio zeljeznicku kartu koja je kostala 6,60 eura po osobi.

Tako da sam na kraju u potpunosti besplatno i bez pjesacenja dosao do Augsburga. Prvo na S-Bahn od Münchena do Altomünstera, zatim autom do Aichaha, pa onda vlakom do Augsburga, a da nisam potrosio ni centa (jos sam i dobio 3 eura).

Kasnije sam imao vecih problema dok nisam nasao pravu adresu, tj. lokaciju ulice u tom mjestu gdje mi radi frendica, jer kartu grada Augsburga nisam imao, a ulice su zbrda-zdola, kao i u Austriji, ne znas ni gdje si ni kamo trebas ici, pravi labirint. Danas sam imao kartu, ali se opet nisam mogao normalno snaci, jer Njemci, kao ni Austrijanci, nemaju cesti obicaj da na karte upisu sve ulice, pa se ti onda snadji, posebno kad si u nekom predgradju.

Sad cu jos malo bauljati po gradu da probam naci neke zanimljivosti, ako se ne izgubim, a sutra se vracam za München, da probam rijesiti to s prijavom adrese kod socijalnog centra za imigrante. Danas sam cak i isao do jedne firme koja trazi radnike na proizvodnoj liniji i u skladistu, ali nisam znao ispuniti formular, a mlada glupaca koja radi na recepciji ne zna ni rijec engleskog, pa se ti onda sporazumi. Odustao sam od ispunjavanja formulara, nego sam joj rekao, ako rijesim to s prijavom adrese u Münchenu, da cu onda firmi mejlom poslati svoj zivotopis (Lebenslauf) i zamolbu (Bewerbung) na njemackom jeziku, koju imam pripremljenu na svom mobu i na mejl adresi. Ionako sam dosao samo pitati za posao, posebno to vezano uz prijavu adrese.

Fotografija Augsburga na naslovnici je informativne prirode i nije moja. Sve moje fotke iz ovog kraja moci cete vidjeti na mojem FB profilu, kad se vratim u München.

Tschüß und Alles Gut aus Augsburg!