…Sinoc sam prvi puta prespavao u prenoscistu u Münchenu. Na kraju se nije radilo ni o lokaciji Heilsarmee (Vojsci Spasa) ili u samostanu Sv. Ane, nego u zgradama bivse Bavarske vojarne (Bayerkaserne), smjestenoj na krajnjem sjeveru grada.

Za prenociste sam se prijavio u socijalnom uredu za pomoc nezaposlenima i beskucnicima u Schilleru 25, u centru grada, a poslijepodne sam otisao do prenocista.

20171101_105519[1]

20171102_081635[1]

U globalu, nije toliko lose, zgrade vojarni su uredne i ciste, ja sam u kuci broj 12 (Haus 12). U svakoj kuci ima vise soba (moja je jucerasnja soba bila E 30), u svakoj sobi po 12 kreveta na kat i 12 ormarica. U hodniku su smjestene sanitarne prostorije za WC, tusiranje, rucno pranje robe, umivanje, pranje nogu.

20171102_072947[1]
Moj sinocni smjestaj

Ono sto nije dobro je cinjenica da kreveti poprilicno skripe, da ne smijete ostavljati stvari u ormaricima nakon sto izadjete izvan zgrade, i da kod svakog ulaska u vojarnu temeljito pregledavaju vase stvari, sto mi malo ide na neku stvar (iako je razumljivo, da ne bi netko donio sa sobom neko oruzje, drogu, alkohol i sl.). No, to mi ponovno predstavlja problem, jer to znaci da cu cijelu zimu opet morati nosati svoj ruksak po gradu, ili trpati hrpu robe u malom ormaricu na poslu. Sto opet znaci da necu moci imati previse robe za posao. Sto opet znaci da cu dok ne nadjem neki normalan smjestaj, izgledati kao klosar i beskucnik.

20171102_073132[1]

20171102_073138[1]

No, srecom, iz soba i vojarne mora se izaci najkasnije do 8.45, a smije se uci sve do 3 ujutro, sto znaci da imam dovoljno vremena da poslije posla odem do knjiznice na internet i pokupim stvari iz ormarica u knjiznici i dodjem do vojarne. Inace, od knjiznice do vojarne teba oko 40 minuta, U-Bahnom i autobusom, sto znaci da je dosta daleko. Kad uzmete u obzir da mi toliko treba i od posla u Mammedorfu do Münchena, znaci da cu se dosta navozati ovih dana.

20171102_073734[1]
Kuca br. 12

No, ako vec nista drugo, barem vise necu spavati vani na hladnom. Takodjer, svako jutro svoju laganu posteljinu (koja se sastoji od neke prozirne prostirke i tankog prekrivaca) moramo baciti u kontejner s robom, koja se valjda pere i dezinficira. Tako da cemo valjda svaki dan po dolasku dobiti novu posteljinu, ako se to moze tako nazvati.

20171102_073829[1]

Bas sam si razmisljao, dok sam bio student u Zagrebu, odbio sam ici u nasu hrvatsku redovnu ili civilnu vojsku (i zbog kratkovidnosti sam dobio potvrdno rjesenje), da bi na kraju, na ovom putu zivio i spavao kao vojnik (prvo u onom prenocistu u Grazu gdje nas je bilo 30-ak u sobi, a sad u pravoj vojarni u Münchenu).

20171102_074102[1]

Samo se nadam da cu izdrzat ovu jesen i zimu, ustediti dovoljno novca i naci si neki normalan stan ili sobu.