…Dva mjeseca su prosla otkako sam se odselio iz Hattenhofena, malog mjesta 40-ak kilometara sjeverozapadno od Minhena, otisao na kratki  (vise mentalni, nego fizicki) odmor u zemlje bivse Jugoslavije (preciznije u gradove Beograd, Novi Sad i moj rodni Zagreb), odlucio o svemu sto me ceka u bliskoj buducnosti (mogucnosti povratka u Bavarsku, potencijalnom odlasku u Svedsku itd.), te se u konacnici odlucio vratiti u Minhen, potraziti novi, barem privremeni smjestaj i novi posao. Smjestaj sam relativno brzo nasao, nakon dva dana po povratku u Minhen (uz pomoc jednog svojeg prijatelja), u jednom domu za muskarce bez smjestaja (Wohnheim für die Obdachlose Männer) na istocnom djelu grada, blizu obale rijeke Isar. Smjestaj nije bogzna sto, imam sobu koju placam pet eura po danu, i imam jednog ne bas sjajnog mladog cimera iz Nigerije. Ali sto je tu je. Za pocetak i to je nesto.

9380559774_ab0ec95484_c[1]
Rijeka Isar, Minhen

Ubrzo nakon pronalaska smjestaja, “bacio” sam se na trazenje novog posla, ovoga puta s nesto boljom placom, ali prije svega i boljim radnim uvjetima (radnim vremenom, slobodnim vremenom itd.). I evo, nakon cca mjesec dana trazenja, i mnogih razgovora za posao (Vorstellungsgespräch), kod privatnih agencija (Zeitarbeitsfirma) i samih poduzeca, te upornog trazenja boljih radnih uvjeta, u konacnici sam to i dobio.

U medjuvremenu, ova dva mjeseca bavio sam se svijetom umjetnosti, i to mnogo ozbiljnije i podrobnije nego prije (sto je jedan od razloga zasto sam se vratio u Minhen, grad umjetnosti; o tome u nekom narednom postu), citao tekstove s weba, skidao besplatne pdf dokumente, gledao video inserte; ali i uzivao u gledanju mnogih meni omiljenih TV serija i filmova, te nastavio s daljnjim ucenjem njemackog jezika, koji je alfa i omega u ovom germanskom dijelu svijeta (trenutno sam na A2-1 nivou).

Jos dok sam odlazio za Beograd, palo mi je mnogo puta na pamet kako to da su umjetnici na nasem exYu prostoru toliko zapostavljeni (uostalom, kao i znanstvenici), ili opcenito kreativci, kako to da su juzni Slaveni u povijesti stvorili toliko mnogo krasnih i funkcionalnih stvari (po kojima smo i poznati u svijetu), a da danas, nakon svih tih godina, od toga nemamo nikakve koristi (vise o tome u tekstu Kreativnost exYu prostora – ima li jos nade za nas?).

U danasnje vrijeme, a posebno nakon nesretnog rata koji je jos vise zakomplicirao stanje na Balkanu, ima mnogo kreativnih ljudi koji stvaraju prava mala remekdjela, bilo da se radilo o djelima iz likovne umjetnosti (ciste ili primjenjene), raznim rukotvorinama (koje takodjer spadaju u oblik primjenjene umjetnosti i dizajna), kao i znanstvenim otkricima i izumima (po kojima smo i danas u svijetu jako popularni).

penkala1[1]
E. S. Penkala, jedan od nasih mnogobrojnih svjetski poznatih znanstvenika

Te cinjenice svjestan sam ponajvise jer se i sam bavim kreativnim radovima (iako u posljednje vrijeme jako malo), a na takav nacin sam upoznao (pretezno preko drustvenih mreza) mnoge nase umjetnike ( i neke izumitelje/inovatore). Kao sto sam vec pisao u prijasnjim tekstovima, trziste umjetnina, kao i vecine drugih kvalitetnih i unikatnih radova vrlo je lose ili nepostojece na exYu trzistu i u siroj balkanskoj regiji.

Citajuci o svim tim nasim novim umjetnicima, a posebno u zadnje vrijeme, otkrio sam da se najveci dio njih bavi svijetom rukotvorina (ili opcenito djelima primjenjene umjetnosti i dizajna), ali nazalost te svoje radove jako tesko ili nikako ne mogu prodati, lokalno ili preko interneta (iako je prodaja preko interneta jednostavnija i jeftinija, zbog velike konkurencije tesko je doci do kupaca, a i roba zbog toga ima mnogo manju cijenu, sto opet dovodi u pitanje kvalitetu samog rada (opce je poznato da vecina kupaca povezuje vecu cijenu s vecom kvalitetom i obratno)). Najbolji primjer tog kaosa s kolicinom i cijenama umjetnickih radova, a posebno rukotvorina moze se vidjeti na danas mnogobrojnim web stranicama za prodaju istih (Etsy, ebay, Amazon, Artisna, Craftsvilla, Artfire, Shopify, Folksy, Dawanda te neke nase domace poput Rukotvorine.rs, Woohoo, Krpa, OmnisArt).

2014-660x330[1]
Neke od rukotvorina na Etsy.com

Stoga se covjek moze zapitati na koji nacin prodati svoje originalno djelo, ali po vecoj cijeni, sto naravno ovisi o njegovoj kvaliteti, jedinstvenom stilu izrade (o stvaranju jedinstvenog stila vise u tekstu Imate li stila?) , broju proizvedenih primjeraka (posebno ako se radi o rukotvorinama, skulpturama, fotografijama, itd.). Naravno, odgovor je vrlo jednostavan. Treba napraviti dobru i kvalitetnu promociju autora i njegovog djela, bilo uz pomoc trgovaca umjetnina, galerista, kustosa muzeja, umjetnickih sajmova itd. To nije tako jednostavno, te zahtijeva mnogo ulozenog novca, truda i vremena, ispitivanja trzista, trazenja potencijalnih kupaca, stjecanja mnostva kontakata iz svijeta umjetnosti itd.

A kad vec spominjem rukotvorine, koje me u zadnjih nekoliko dana naprosto zapanjuju, zbog cinjenica da ih ima toliko mnogo vrsta, toliko mnogo vrsta materijala, nacina izrade, da sve ili gotovo sve ujedinjuju dvije vazne stvari, estetsku i namjensku vrijednost, zapitao sam se na koji nacin bi se moglo pomoci kod promocije i prodaje takvih djela. Zatim sam razmisljao o tome koje su razlike izmedju radova stvorenih industrijskom proizvodnjom, kao i onih stvorenih ljudskom rukom, kao i razne kombinacije spomenutih, kao npr.:

  1. Izrada jedne stolice, iskljucivo industrijskom proizvodnjom, koristeci strojeve koji izradjuju i obradjuju dijelove koji su jednostavni i grubi (npr. cijena jedne stolice 10 eura, nekoliko desetaka tisuca izradjenih stolica mjesecno)
  2. Izrada jedne stolice, industrijskom proizvodnjom, ali koristeci strojeve koji su sposobni izraditi fine dijelove uz mnogo umjetnicki vrijednih ukrasa (npr. cijena jedne stolice 20-30 eura, nekoliko tisuca izradjenih stolica mjesecno)
  3. Izrada jedne stolice, kombinacijom strojeva i ljudskih ruku; strojevi izradjuju grublje dijelove, obradjuju ih i slazu u cjelinu, obrtnici izradjuju kompleksnije uzorke, prava mala umjetnicka remekdjela (npr. cijena jedne stolice 50-ak eura; nekoliko stotina izradjenih stolica mjesecno)
  4. Izrada jedne stolice, iskljucivo rucni rad (manufaktura), sve dijelove izradjuju i obradjuju obrtnici; ovo su najkvalitenija djela primjenjene umjetnosti i dizajna (npr. cijena jedne stolice 100-ak eura; nekoliko desetaka izradjenih stolica mjesecno)
_armano_linta_ana03[1]
Stolica, industrijski dizajn…
page-9[1]
Stolica, umjetnicko djelo…

Toliko je mnogo ideja, toliko mnogo mogucnosti. Izrada ovih stolica je navedena samo kao primjer kako se raznim kombinacijama mogu izraditi radovi raznih kvaliteta, a prema tome i raznih materijalnih vrijednosti. A meni se od svega toga najvise svidjaju zadnje dvije opcije, od kojih mi se ona treca cini nekako najzanimljivijom, mogucnost ujedinjavanja strojeva, tj. robota i precizne ruke umjetnika.

Sto vi kazete na sve ovo? Trebaju li radovi nasih umjetnika (svih umjetnickih grana), dobiti vise na vaznosti i respektu od strane vanjskog svijeta (izvan exYu podrucja), na koji nacin im pomoci u promociji i prodaji, kako ih validirati i prebaciti na svjetsko trziste umjetnina?

Koga vise zanima svijet likovne umjetnosti (ciste i primjenjene), o promociji autora i radova, marketingu itd., neka procita ove web stranice, ili skine besplatne pdf dokumente:

  1. Povijest umjetnosti (o likovnoj umjetnosti opcenito i njezinoj povijesti, besplatni pdf u dva dijela: prvi dio, drugi dio)
  2. O trzistu umjetnina u Hrvatskoj (besplatni pdf)
  3. O primjenjenoj umjetnosti u Hrvatskoj (besplatni pdf)
  4. O rukotvorinama (EN Wikipedia)
  5. Vodic za kolekciju umjetnina (o svijetu umjetnina, marketingu, menadzmentu…)
  6. Kako postati dobar trgovac umjetninama?
  7. O svijetu primjenjene umjetnosti (HR Wiki)