(Slika s naslovnice: Leonardo da Vinci; fotografija preuzeta sa stranica Malta Vocational Centre)

…Citajuci mnoge tekstove o umjetnosti na internetu, napose onoj likovnoj, dosao sam do zakljucka da je vecina umjetnika, povjesnicara umjetnosti, galerista, kustosa muzeja, aukcijskih kuca itd., slozna oko toga da bi umjetnici, kako bi postali i ostali slavni, i kako bi njihova djela izasla u javnost i probila se kroz svu tu silnu masu drugih umjetnika, od kojih ruku na srce, vecinu cine rekreativci i mediokriteti, koji vjerojatno nikada nece ostvariti neki veci uspjeh u svojoj potencijalnoj karijeri, trebaju razviti svoj osebujni stil i drzati se toga do kraja svoje umjetnicke karijere.

Jedino tako moguce je da ih prepoznaju oni koji mogu financirati njihov rad i kupovati njihova djela, a to su vecinom ugledni kolekcionari i muzeji. To je sasvim u redu, ukoliko razmisljamo o kvaliteti i unikatnosti djela.

No, kasnije sam se zapitao, ne bi li umjetnost trebala biti nesto sto je kreativno i inovativno, i ne bi li svaki umjetnik, kao i znanstvenik, trebao eksperimentirati s raznim stilovima izrade djela, pa ako treba i u potpunosti promijeniti zanr svoga djelovanja.

Zasto bi se netko cijeli zivot bavio slikanjem samo npr. nadrealistickih slika, zasto recimo ne isprobati realizam, kubizam, moderno slikarstvo; ili jos bolje zasto navedeni slikar ne bi izradio pokoje kiparsko djelo, napisao neku dobru knjigu, objavio glazbeni album ili npr. kratak art film?

Ili se mozda baviti i znanstvenim istrazivanjima i inovacijama ili duhovnim praksama?

Opce je poznato da kreativnost nema granica, kao ni ljudska masta, i kako su se u povijesti mnogi danas slavni umjetnici i znanstvenici bavili raznim stvarima, a ne samo onim sto je bio njihov glavni posao ili struka.

Svi znamo za siroki i bogati opus Leonarda da Vincija ili Michelangela Buonarottija, ili recimo da se Albert Einstein u slobodno vrijeme bavio sviranjem violine. I Nikola Tesla bio je jedan od tih genija, koji je uz ljubav prema fizici i znanosti opcenito, gajio ljubav prema glazbi i duhovnosti. Lista je zaista podugacka.

Upravo cinjenica da se neka osoba bavi razlicitim stvarima u svojem zivotu, i u vecini njih je uspjesna, je ono sto razlikuje genija od prosjecnog covjeka.

To je kao npr. kad bi meni netko rekao da se moram baviti samo pisanjem blogova ili tekstova, a u potpunosti zapostaviti fotografiju ili pjesacki avanturizam i turizam. To bi bilo jako nekreativno. Cak da jednog dana i postanem neki slavni pisac, to me sigurno ne bi odvratilo od ostalih stvari koje me u doticnom trenutku zanimaju, inspiriraju i cine sretnim i zadovoljnim.

Sto vi mislite o svemu tome? Trebaju li se umjetnici drzati iskljucivo jednog stila izrade svojih djela u kojem su mozda i najbolji, a sve druge zapostaviti na ustrb ovog prvog, kako smatraju mnogi strucnjaci iz svijeta profesionalne umjetnosti?

Svoja misljenja napisite u komentarima ovog posta.

Hvala!

Ianus Christius