…Danasnja kupovina svojeg prvog gotovog jela u inozemstvu (a inace nisam ljubitelj ovakvih jela), tocnije radilo se o pizzi iz LIDL-a po cijeni od 1,39 eura za nekih 300-tinjak grama, dosao sam do jednog logicnog zakljucka, a taj glasi da svatko tko dolazi iz nasih exYu krajeva (ili opcenito s Mediterana, tipa Grci, Talijani, Francuzi, Turci itd.), i razumije se u gastronomiju, moze poprilicno mnogo profitirati u ovim tzv. germanskim zemljama.

23031254_2033672963536114_1393799061336642866_n[1]
Gotova Pizza iz LIDL-a

Naime, koliko sam imao za vidjeti i cuti od samih Njemaca (kao i Austrijanaca u Austriji), oni bas i nisu nesto vicni pripravljanju jela (izuzev kobasica, pereca i piva), tj. nemaju vremena, volje, a ocito ni umijeca da se bave pripravom jela iz sirovih namirnica (ribe, crvenog i bijelog mesa, zitarica, voca, povrca itd.), pa da ih kuhaju, prze, paniraju, dinstaju, mariniraju, pohaju i na sve ostale nacine pripravljaju u okrilju svoga stana ili kuce. Barem ne kako to radimo mi Mediteranci, koji ipak koliko toliko uzivamo u pripravi jela, dodavanju zacina. Za nas jelo nije samo nesto sto cemo na brzinu pojesti, nesto sto ce nas zasititi, dati energiju i hranjive tvari,  za nas je jelo (kao i pice) rapsodija okusa, melodija kakvu samo pravi gurmani mogu skladati. Zato se cesto kaze kako je pripravljanje jela i pica, tj. gastronomija prava umjetnost, poput slikarstva ili kiparstva.

262258563[1]

Naime, kad svratite do mnogobrojnih velikih trgovina (tzv. diskonata) u ovim zemljama, naici cete na pregrst gotovih jela, koje treba samo podgrijati ili mozda malo prohukati ili poprziti na ulju, ovisno o vrsti hrane. Istina, i kod nas ima gotovih jela u trgovinama, ali ipak ne u tolikoj kolicini (cesta je recimo juha iz vrecice). Takodjer, nisam ljubitelj gotovih jela (vecinom zbog pretjerane kolicine zacina koje stavljaju u njih), a i cinjenice da je vecina takvih proizvoda koje sam probao u Hrvatskoj bila vrlo uzasne kvalitete i okusa. Ovdje u Njemackoj imao sam prilike probati te neke Fertigessen, i vecina nije tako losa, iako ih dugorocno nikada ne bi mijenjao za jela koja sami pripravljate kod kuce, unatoc cinjenici da nisam dobar kuhar (kao sto sam odlican kemicar 😉 ).

49450fc076e4c44752b3df208246707d_listing_l[1]
Zagorska purica s mlincima
Kiflice i graha 019[1]
Slavonski grah s kobasicom
lignjinazaru[1]
Dalmatinske lignje na zaru

U svakom slucaju, ono sto sam htio reci ovim postom, je da u ovim zemljama nasi ljudi koji se bave gastronomijom dobro profitiraju od lokalnih ljudi, jer oni radije kupuju dobru hranu u nasim restoranima (pa makar se radilo i o bosansko-turskom cevapu ili turskom kebabu), nego da stalno jedu gotovu hranu. Najbolji primjer takvog naseg restorana, npr. u Grazu ili ovdje u Müncenu je Restoran Opatija.

tal_main[1]

A za cijenu lokalci “gotovo” nikada i ne pitaju.